Mladen Vedriš nakon 21 godine ponovno se vratio u sport. Bivši potpredsjednik hrvatske vlade bio je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza od 1990. do 1994. godine, naslijedivši na toj funkciji Paška Viđaka. Nogomet je Vedriševa velika ljubav, a onda je završio u rukometu postavši predsjednik PPD Zagreba.
– Rukometni klub PPD Zagreb zaštitni je znak grada Zagreba. Kao što ste mogli vidjeti, na skupštini kluba okupila se respektabilna skupina ljudi koja je odlučila u ne baš jednostavnim vremenima pomoći da PPD Zagreb ostvari još bolje rezultate nego ove sezone – rekao je u uvodu Vedriš.
Rukometni klub u kratko vrijeme ostao je bez velikih, jakih sponzora. Iz kluba su izašli Badel, INA, Croatia osiguranje...
– Istina, klub je ostao bez znatnih sredstava. Ali tu je sada, uz nas, velika tvrtka Prvo plinarsko društvo i Grad Zagreb. Mi od Grada ne tražimo ništa izvan kriterija. Tražimo samo ono što nam pripada. Ne tražimo poseban tretman već samo da se vrednuje naša kvaliteta i rezultati koje ostvarujemo. Treba naglasiti da rukomet nije sport velikog budžeta gdje ćete od prodaje igra puno zaraditi. U ovom sportu je nemoguće očekivati veće prihode od marketinga kao, primjerice, od nogometa. Opet, svaka kuna koje dođe u klub nije trošak već ulaganje – istaknuo je Vedriš.
U rukomet vas je doveo vaš dugogodišnji prijatelj Zoran Gobac?
– Da, on je bio presudan faktor u mojoj mobilizaciji u klub. Gobac nevjerojatno puno svog vremena i energije ulaže u rukomet. On ustvari živi s tim klubom već tridesetak godina. To je sigurno veliki poticaj za mnoge ljude koji vole ovaj klub, pa i za mene osobno. On širi pozitivan entuzijazam. Kad vidite zagrebačku Arenu koja je ispunjena do posljednjeg mjesta kada igraju rukometaši, onda shvatite da taj napor ima smisla – rekao je Vedriš.
Koji su ciljevi kluba u bližoj budućnosti?
– Pa, recimo, u sljedeće dvije godine plasman na završni turnir Lige prvaka. No, u rukometu veliku ulogu u svemu igraju budžeti. U Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Mađarskoj iza igrača u "back stageu" stoje golemi budžeti. Mi imamo odlične igrače, ali ne i takav budžet. A sjetite se, kada je Zagreb bio na vrhu, onda nam je Barcelona sa svojim budžetom uzela najboljeg igrača, Patrika Ćavara – istaknuo je Vedriš.
Kako vidite SEHA Gazprom ligu?
– Sve je jača i bolja. Ali sve je jača i kvalitetnija hrvatska liga gdje ima puno izjednačenih momčadi koje se bore za drugo mjesto i plasman u SEHA ligu, ali i u europske kupove.
Igrački kadar za sljedeću sezonu?
– Napravit ćemo sve da ovu momčad održimo na okupu. Opet, igrači su ti koji odlučuju kada žele napraviti transfer. Oni odlučuju žele li otići prije isteka ugovora i zaraditi solidan novac ili odraditi ugovor do kraja i time povećati svoju vrijednost najmanje za dvostruko. Njihov ostanak u klubu za mene je "win-win" situacija. Za njih raste vrijednost, a klubu se diže u rezultatima – rekao je Vedriš, sveučilišni profesor međunarodne ekonomije.
Jeste li se mogli dulje zadržati na funkciji predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza?
– Ne samo da sam se mogao zadržati već sam mogao u više navrata ponovno biti predsjednik HNS-a. Nisam jer mjesto predsjednika HNS-a zahtjeva stopostotni profesionalni angažman, a kod mene to nije bilo moguće. Teško mi je bilo napustiti sveučilišnu karijeru i sve druge obaveze i potpuno se posvetiti nogometu. Žao mi je što nisam ostao u nogometu jer tamo imam istinske prijatelje koje sam stekao u onim kriznim razdobljima na početku 1990. godine. Nemam samo prijatelje u Dinamu, kojeg jako volim, već i u Rijeci, Splitu, Osijeku. Kada vidim s kakvom me toplinom i srdačnošću dočekaju u svakom hrvatskom gradu, onda shvatim da sam zaista bio predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza – priča Vedriš.
Čega se sjećate iz početničkih godina na mjestu predsjednika HNS-a?
– Pa, primjerice, kada smo malom Cesnom letjeli iznad Krajine koja je tada bila okupirana i pokazivali inspektorima FIFA-e i UEFA-e da se može igrati u Splitu, da je sigurno. U tim počecima hrvatske nogometne lige nisam bio zagovornik „tramvajske lige“ već sam htio u prvenstvo uključiti što više klubova iz ugroženih područja. To su te neke vrijednosti koje ostaju cijeli život. Eto, kamo li sreće da neke dobre stvari napravim i u rukometnom klubu i da svom nasljedniku jednog dana ostavim u ruke vrhunski, sređeni klub – zaključio je Vedriš.