Formula 2, Formula Renault UK, Formula Renault BARC, kao i iskustvo utrkivanja na svjetski poznatim stazama F1 poput Catalunye u Španjolskoj, Silverstonea ili Donington Parka u Velikoj Britaniji, njemu su već dosanjani snovi. Saša Radola, mladić iz Pule, strast prema automobilima ima od rođenja. Doslovno.
- Tata Ellio Radola, zaljubljenik u trkaće automobile, a i sam nekadašnji prvak Hrvatske složio mi je prvo vozilo. Prekrojio je karting za odrasle da mogu do volana i pedala. Bila je momentalna ljubav za trogodišnjaka! Mama mi je bila podrška koliko god je bila svjesna opasnosti i pod velikim stresom, podržavala je moju želju da ostvarim svoje snove. Sestra je uvijek bila strastvena navijačica i bodrila me na svim utrkama. - rekao nam je Saša.
Već tada je Saša pokazao svoj izuzetan talent, a uz tatu je učio i stjecao znanje i iskustvo koje će mu kroz nekoliko godina donijeti zavidne rezultate i to nešto što nije pošlo za rukom niti jednom Hrvatu.
- Prošao sam testnu vožnju za Formulu 2. Mnogima će se to činiti nešto onako usput, no nije. Formula 2 je velika stvar i san svakog dječaka koji vozi utrke. Na žalost i meni je taj san ostao nedosanjan, nisam imao novac koji bi omogućio zadovoljavajuće rezultate vožnjom Formulom 2.
Automobilizam je skup sport, kako skupljate sredstva za sve uspjehe?
- Ha čujte, nasmijao se Saša, krpao sam automobil i opet postigao vrhunske rezultate. Bio sam prvak tri godine za redom u svojoj Klasi N3.
U ovom sportu vas podupire i supruga Amira, čak ste i vjenčanje imali s trkaćim automobilima?
- Da, moja Amira, pet godina smo skupa. Autosport je dio mene, gotovo cijeli život živim to, a ona to voli i godinama prati. Za kompletnu ideju vjenčanja je zaslužna Amira. I mislim da to sve govori. Našli smo se, razumijemo se i ne želimo nikada odrasti. Dok mnogi tako razmišljaju, mi se trudimo tako živjeti. I ona se okušala u Formuli Driver i postigla je odlične rezultate. Utrke su s jedne strane stresne, a onda s druge i pomalo dosadne jer ima puno čekanja pa mi je uz suprugu lakše. Rijetki su oni koji uspiju pronaći svoju životnu družicu koja će ih prihvatiti baš kakvi jesu i neće ih pokušati promijeniti, a mene je Amira i prihvatila i gura me da sanjam i rastem i dalje.
Ali automobilizam u takvim uvjetima baš i ne može osigurati egzistenciju?
- Ne, ne može, ali imao sam sreću da sam i u tom segmentu ostao među automobilima. Radim u Rimac Automobilima gdje imam priliku testirati automobile, radim kao test vozač, prikupljam razne podatke, vozim po raznim stazama u Europi, itd...
U jednom ste periodu morali i odustati.
- Iscrpio sam sve svoje privatne resurse i jednostavno nije bilo mogućnosti ići dalje. Ipak, našli su se ljudi, prijatelji i kolege koji su svojim snagama pomogli da ostvarim još jedan svoj san. Godine 2017. za dvije desetinke mi je promakao rekord klase i imao sam veliku želju da ga skinem. Plan je bio da na 40-im INA Buzetskim danima pokušam skinuti taj rekord u Klasi N3. Kako to obično biva, po planu nije išlo ništa. Upitno je bilo hoće li automobil biti spreman do tehničkog pregleda prvog dana održavanja manifestacije, a onda se i vremenska prognoza odlučila poigrati sa živcima. Ipak, auto je bio spreman, ali tu traumama nije bio kraj.
Nekoliko sati prije utrke, Amira je završila na hitnoj te je dobila infuziju koja ju je vratila u život i na startnu poziciju u 9:00 sati, tik prije početka prve utrke, a i vrijeme se nekim čudom proljepšalo. Obasjalo me dvostruko sunce.
2:53,931 minute nakon što je Saša krenuo, cijeli tim je izdahnuo i ponovo počeo disati, rekord je pao i Saša je dosanjao još jedan svoj san.
Sada ste se upustili u novu avanturu. Snimili ste svoj prvi vlog.
- Kamera i ja smo si dobri dok god mi je kaciga na glavi, ali uz nagovor nekih pojedinaca, evo potrudio sam se napraviti vlog. Produkcija je što je, jer ovo mi je prvi pokušaj ikada da napravim ovako nešto. Ispao je tri puta duži nego što sam planirao, haha. Sada čekam kritike da vidim sviđa li se to ljudima.
Iduća utrka slijedi uskoro?
- U Makarskoj je bila prva utrka sezone. Po prvu put se vozila nova staza, brza i tehnički zahtjevna koja mi je odgovarala. Bez obzira na malu štetu, završili smo prvi u klasi 5A i grupi 5. Duga utrka je Kotor ovaj vikend koji nažalost preskačemo, ali nadam se da ćemo biti spremni za Skradin koji je za 15 dana. Skradin mi je najdraže mjesto za posjetiti jer imam osjećaj kao da smo na odmoru, a ne na utrci. Boksovi su uz more, a cijeli događaj se događa u blizini NP Krke. Nadam se da ćemo stići pripremiti auto na vrijeme i da ću biti u igri i borbi za osvajanje naslova u grupi 5.