– 'Ajde Ivane, uđi muški! Još spavaš, a dva su popodne! Ne mreš vjerovati koji je to odnos prema klubu, igri, kolegama i prema struci! – grmio je Zvjezdan Vidović, trener kadeta Maksimira, na prvenstvenoj utakmici protiv vršnjaka iz Studentskog grada.
Na drugoj strani kolega mu Ivica Radović također je bio kritičan na igru svojih kadeta.
– Pa kaj svaki put moraš izvest' aut i loptu dobacit' suparničkom igraču?! 'Alo?! Pa mi smo bijeli, daj to zapamti! Pa kak bu znal kad je spaval do prije deset minuta, a nije bil ni na zadnja tri treninga... Joj meni, kaj mi ovo treba...? – podvukao je Radović.
Ništa bolja situacija nije ni s juniorima.
– Nisam siguran tko će sve doći na utakmicu. Od jutra me zovu igrači i iznose svoje razloge zašto neće doći – kazao je Damir Ivančić, trener juniora Studentskog grada i pritom u suradnji s kolegom Damirom Fučkarom, trenerom istog uzrasta u Maksimiru, ponudio razloge takva stanja.
– Ponestaje motivacije, pronalaze se razni razlozi da se ne dolazi na treninge. A kad se i dođe, igrači ne daju sve od sebe. Zbog svega toga izostaju rezultati, nastaju neželjene ozljede i što je još veće zlo, mnogi od njih prestaju s igranjem.
Apostrofirali su najosjetljivije uzraste, kadete i juniore.
– Zimi je situacija gora nego u proljeće. Jasno mi je i zašto, ali gdje je tu želja za uspjehom? Pa kad sam ja započinjao karijeru, na treninge sam putovao i petnaestak kilometara po svim vremenskim uvjetima i evo me živa i zdrava.
- Ova generacija dolazi u autima da ti mozak stane, s vokmenima i mobitelima vrijednosti koju mi stariji ne možemo ni zamisliti. Nije mi jasno kako misle postići karijeru. Jasno, ima izuzetaka, ali sve ih je manje – zaključili su uglas Ivančić i Fučkar.
Jednostavno, dečki igraju nogomet iz gušta, a ne iz potrebe