Pripreme za novu sezonu Cibona je započela s nizom novih igrača. Ovog ljeta u klub su došli Gegić, Vildoza, Reuvers, Vranković i Majcunić. I svima njima, baš kao i onima koji su ostali, kapetan će biti 18-godišnji Roko Prkačin. A nije puno nedostajalo da to nadareno krilo ne bude u sastavu svoga matičnog kluba. Jer, mjesec i pol dana proveo je u Americi pripremajući se za NBA draft, od kojeg je na kraju odustao.
– Čekao sam jamstvo za prvi krug drafta, odnosno zajamčeni ugovor, a kako ga nisam dobio, odustao sam od izlaska na draft ove godine. Pokušat ću to učiniti iduće ljeto.
Malo sam razočaran
Čini se to pametnom odlukom, posebice jer Roko na draft može izlaziti sve do 22. godine, a u studenom će napuniti tek 19. A kad je tako, ne preostaje mu drugo nego što bolje igrati ove sezone.
– Moram nastaviti raditi. S istom sam momčadi, u ambijentu koji znam, u opuštenoj atmosferi u kojoj neometano mogu biti bolji.
Kakvi su vam prvi dojmovi o momčadi, koju će i iduće sezone voditi Vladimir Jovanović?
– Vjerujem da ćemo igrati malo brže. Dosta smo mlađi i očekujem neke inovacije u igri.
Samo bržu igru ili...?
– Uz bržu igru dolaze i drugi segmenti. Vjerujem da će nam tempo biti puno jači nego prošle sezone. I da bismo mogli biti nagazna mina za momčadi s puno većim proračunima. Možda na papiru nismo jači nego prošle sezone, najstariji naš igrač ima 27 godina. Mnogi od nas su još klinci, no vjerujem da ćemo već ove sezone postati košarkaška imena.
Za njega je bilo zainteresiranih i u Europi, spominjali su se i neki klubovi iz susjedstva, no Roko zasad ostaje u Ciboni.
– Nekako mislim da je Cibona najsigurnija za moj razvoj. Nekad je možda i bolje vratiti se u ambijent koji mi je blizak.
Od dobre Rokove sezone, koja bi mu podigla rejting u očima NBA skauta, koristi bi imala i Cibona.
– Prije svega bih volio rezultatski dobru sezonu s klubom, što bi značilo i pojedinačni uspjeh za mene.
Kako je bilo u SAD-u? Otišli ste 5. lipnja, a vratili se 18. srpnja.
– Prošao sam osam gradova. Startao sam u Los Angelesu, u trening-kampu agencije koja me zastupa, a potom sam išao u Charlotte, Memphis, Oklahomu, Minnesotu, San Antonio i na tzv. workout u Brooklyn Netse. Na kojem igrate jedan protiv jednoga, dvojica protiv dvojice, trojica protiv trojice, ali vas prije toga premjere od glave do pete. Sve testiraju, odraz, agilnost, sprint, snagu, sve živo. Sad znam što mi je činiti.
Je li vam zadaća poboljšati šuterski rang?
– Ne, moja je misija poboljšati šuterski prosjek.
Osim demonstracije tehničkog umijeća, u evaluacijskom postupku važan je i razgovor s igračem.
– Bio sam i u posebnom kampu u Chicagu gdje dođu svi klubovi, a ja sam razgovarao s 15 klubova. Sve mi je to novo, no drago mi je što sam i to prošao, bit će mi dragocjeno iskustvo. Nije mi drago što nisam prošao na draftu. Razočaran jesam, no to mi je poticaj da još više radim.
Pitali smo ga i je li pratio olimpijski turnir?
– Gledao sam samo dnevne utakmice. Kad imam dva treninga dnevno, draže mi je noću spavati.
Barem brončana medalja
Zanemarivši jednu važnu rodoslovnu činjenicu, pitali smo ga je li mu žao što susjedi Slovenci nisu pobijedili Australce i osvojili barem brončanu medalju?
– Zaboravili ste da je moja mama Kate rođena u Australiji i da zahvaljujući njoj imam i australsku putovnicu pa sam napola Australac. No, žao mi je onog nerealiziranog Prepeličeva polaganja za pobjedu u polufinalu s Francuzima. Baš mi je bilo krivo, uvijek volim da pobijedi onaj tko je na papiru slabiji.
Sanjari li i Roko olimpijski nastup, primjerice već u Parizu 2024.?
– To mi je glavni cilj, najviši mogući.
I za kraj jedno pitanje na koje čitatelji vole pročitati odgovor. Što biste više voljeli osvojiti, NBA prsten s klubom za koji ćete jednog dana igrati ili olimpijsku medalju s Hrvatskom?
– Znam da na prstenu NBA prvaka piše “World champion”, no puno više bi mi značilo da ljudi u Hrvatskoj mogu reći da je hrvatska košarkaška reprezentacija ponovo osvojila olimpijsku medalju, barem brončanu. To bi mi ispunilo srce više od svega.