Aleksandar Šoštar (48), nekoć proslavljeni vratar Jugoslavije, danas je član Lenova odbora koji se bavi formatom vaterpolske Lige prvaka.
– Hrvatska također ima to pravo, pa i Mladost kao treća u prvenstvu može u Ligu prvaka. Naravno, ako to želi i ima li novca – kaže Aleksandar Šoštar, član Lenova ureda.
Legendarni vratar koji je u karijeri osvojio sve zlatne medalje koje se mogu osvojiti, a član je i Kuće slavnih, iznio nam je koji su prijedlozi u igri.
– U završnoj fazi igralo bi se u dvije skupine sa po šest momčadi, a završni turnir više ne bi bio Final Four, nego Final Six, dakle sa šest klubova. No, to je još samo prijedlog o kojem se tek trebaju očitovati klubovi. U svakom slučaju, želimo profitabilno natjecanje s puno zanimljivih utakmica koje će biti televizijski prenošene.
Protuteža Divcu
Šoštar je i predsjednik VK Partizan, ali i, što je nama zanimljivo, predsjednik Sportskog saveza Srbije. Slična se organizacija kod nas samo spominje, njezine je funkcije preuzeo HOO.
A kako to u Srbiji funkcionira?
– Sportski savez Srbije najveća je nevladina sportska organizacija na Balkanu u sklopu koje djeluju 62 saveza i više od 12.000 klubova. Nema nikakvog preklapanja između Olimpijskog odbora (koji vodi Vlade Divac) i nas, zna se tko što radi. Oni se bave olimpijskim sportovima, a mi smo nastavili putem bivše Sofke, koju smo imali u Jugoslaviji.
Srbijanski je sport prilično uspješan, je li tajna u \"sportskim penzijama\"?
– Da, i to ima svog udjela, kao i ukupna briga o sportu, koliko se ulaže i kakav je stručni rad. Iako malo tužan zbog ispadanja Partizana, Šoštar je zadovoljan Final Fourom u Beogradu.
Rudić je veliki majstor
Koji je od trenera na vas najviše utjecao, koji vas je najviše naučio?
– Orlić, Rudić i Stamenić. Svatko od njih na mene je ostavio snažan dojam i sretan sam što sam bio njihov učenik. Rudić je veliki majstor.
Mnogi ne znaju da Šoštar ima hrvatske korijene. Iako on to nikad nije skrivao.
– Moj tata je Hrvat iz Ivanca. Još je živ, hvala na pitanju, i zove se Stjepan. Kao vojni glazbenik došao je na službu u Beogradu i tu ostao. Ja sam rođen u Nišu jer mi je majka iz Niša, pa joj je bilo zgodnije da bude kod svojih roditelja kad se trebala poroditi. U Ivancu, naravno, imam rodbinu po očevoj strani i posjetim je kad god stignem, dva do tri puta godišnje.