Najveća zvijezda skorašnjeg Socca prvenstva Hrvatske u malom nogometu, koje će se održati na zagrebačkom Žitnjaku (Nogometni centar Zlatna lopta) 4. srpnja, bit će Bojan Vručina, nekadašnji sjajni igrač Slaven Belupa, ali i brojnih drugih klubova. Na završnici natjecanja snage će odmjeriti 12 malonogometnih momčadi iz cijele države, a ona najbolja ostvarit će direktan plasman na Ligu prvaka.
– Pomoći ću sastavu Petgrad, prvacima koprivničke KC lige. To je ekipa u kojoj igra nekoliko bivših igrača Slaven Belupa. O ovoj verziji malog nogometa dosta sam čitao po portalima i pogledao neke videoisječke. Jako mi se sviđa taj sport, a ono što me se posebno dojmilo jesu socca penali koji se izvode slično kao u hokeju na ledu. Hokej je moja druga ljubav, odmah nakon nogometa, veliki sam fan toga sporta tako da mi je to sve skupa vrlo interesantno. Inače, mali nogomet volio sam igrati više nego veliki – rekao je Vručina.
Kutija šibica?
– Nastupio sam. No daleko mi je bilo ići u Zagreb na utakmice, a to slobodno vrijeme radije sam onda koristio da budem uz obitelj – kaže Vručina.
Ima posla, kosim travu...
Karijeru je počeo u Podravcu iz Ludbrega, a kadetski i juniorski staž odradio je u Varteksu. Najveću seniorsku karijeru napravio je u Slaven Belupu za koji ima 196 nastupa.
– Bilo je nekih pokušaja da odigram barem još četiri utakmice pa da imam okruglih 200 nastupa, ali do dogovora nikad nije došlo.
Kada je bio u najboljoj formi, imao je dvije dobre ponude...
– Da, zvao me Hajduk, ali i jedan španjolski prvoligaš. U to vrijeme javljali su se razni menadžeri, a meni je sve to pomalo smetalo pa sam radije ostao u Koprivnici. Igrao sam u ligi petice, u Duisburgu, ali nisam se snašao – kaže Vručina.
Kao dvadesetogodišnjak igrao je za mladu hrvatsku reprezentaciju.
– Sjećam se jedne utakmice za U-21 reprezentaciju kada smo u Gorici igrali sa Švedskom. Modrić je tada još igrao za Inter iz Zaprešića i ušao je u igru umjesto mene u 75., 80. minuti. Kasnije su se uloge malo zamijenile, ali, kažem, svi smo prijatelji i ja sam veliki navijač naše reprezentacije. Bio sam sa sinovima na utakmici protiv Nigerije u Rusiji i naravno da smo se i tada čuli i pozdravili. Najčešće se čujem sa Subašićem. Dobar sam prijatelj s izbornikom Dalićem. Baš smo se sreli prije nekoliko dana i pozvao sam ga da s dečkima dođe u moj adrenalinski park, na team building.
Imate svoj adrenalinski park?
– Da, baš kad ste me nazvali išao sam kositi travu. Otvorio sam ga u studenom prošle godine. Nalazi se nekoliko kilometara od Ludbrega. U parku imam paintball, stolni nogomet, stolni tenis, streljaštvo, streličarstvo, vožnju autićima, odbojku na pijesku – kazao je Vručina.
Još uvijek igrate i veliki nogomet?
– Da, igram za Borac iz Imbrioveca, članove županijske lige. Mogao sam bez problema igrati i Treću HNL za Podravinu, ali tamo su na vlasti neki ljudi s kojima nisam dobar. S Borcem imam dogovor da igram utakmice, a da na treninge dolazim kada mi to dozvole obaveze na poslu, odnosno u adrenalinskom parku – kazao je Vručina.
U karijeri je, osim za Slaven i Duisburg, igrao još za izraelski Hapoel, grčki Panserraikos i Trikalu, mađarski Kaposvar, makedonsku Škendiju, slovenski Rudar iz Velenja, austrijski Windon te jordanski Shabab.
– Najljepše mi je bilo u Tel Avivu. Te sezone osvojili smo naslov prvaka Izraela, a živio sam s obitelji u kući, pedesetak metara od plaže.
A kako je bilo u Jordanu?
– Uh, jedno nezaboravno iskustvo. Kako trening tamo traje po četiri sata, puno se puta dogodilo da se zbog molitve morao prekidati. Kako sam bio jedini stranac, morao sam čekati sat vremena da završi molitva. Za to bih vrijeme uglavnom trenirao slobodne udarce. Jednom smo igrali u kupu i došli dva dana ranije kao gosti, a domaćini nisu uopće još počistili stadion ni pokosili travu. Na igralištu je bilo kamenja, čak smo i čavle pronašli na njemu. Utakmica je na kraju kasnila tri sata dok su oni sve pripremili – kaže Bojan
.
Otkud čavli?
– Navijači su ih bacili, kao i mnoge druge predmete. No nikad nisam imao problem s navijačima ni na jednom stadionu. To je valjda bila iznimka – rekao je Vručina.
San je otići u Meksiko
Za seniorsku reprezentaciju hrvatske nikad niste zaigrali?
– Ne. Bio sam na jednim pripremama u Rovinju uoči jedne kvalifikacijske utakmice za odlazak na svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku 2010. godine. Konkurencija u napadu bila je strašna. Tu su bili Olić i Petrić. Meni je bila velika čast što sam bio dio te ekipe.
Možda zaigrate za Hrvatsku, ali na Svjetskom prvenstvu u socca malom nogometu?
– Cilj svakog igrača koji teži malom većem uspjehu nastup je na nekom natjecanju za nacionalnu selekciju. Meni je to samo još jedan dodatan motiv. Nisam još završio ni s aktivnim igranjem velikog nogometa, a ako dobijem poziv u malonogometnu reprezentaciju, bila bi to još jedna velika čast i veliki doseg u mojoj karijeri.
Socca svjetsko prvenstvo u malom nogometu ove se godine trebalo održati u Meksiku, no zbog situacije s koronavirusom u svijetu prvenstvo je otkazano. Iduće izdanje na rasporedu je sljedeće godine, a lokacija bi mogla ostati ista.
– Meksiko je svakako atraktivna lokacija i jedno od najstarijih mjesta gdje se počeo igrati nogomet. Oni imaju tradiciju, zaluđene navijače i mislim da je Svjetsko prvenstvo baš u Meksiku pun pogodak. Bio bi mi san otići u Meksiko – zaključio je Vručina.
naslov???