U danima završnih priprema za Snježnu kraljicu dobiti njezina direktora Vedrana Pavleka (46) na pola sata gotovo je nemoguća misija.
Osim ako niste spremni za “mali noćni razgovor” koji smo obavili telefonski, dok se spuštao sa Sljemena kući, u Gračane, da bi “odradio” svojih 4-5 sati sna i nastavio dalje s organizacijskom jurnjavom.
Uostalom, evo što nam je rekao o tome što je radio u badnjoj i u novogodišnjoj noći:
– Na Badnjak sam bio na popodnevnom ručku i otišao rano spavati, a ujutro sam, prije odlaska na Sljeme, u miru čistio svoj inbox. U novogodišnjoj noći čistio sam svoj prepuni inbox do pola tri.
Djevojka Rumunjka me trpi
Zar ga ne prožimaju “duševne boli” dok šljaka u vrijeme kad se mnogi njegovi prijatelji i poznanici jako dobro zabavljaju.
– Ma kakvi. Zapravo, ja vam jedva čekam Badnjak, Božić, Staru i Novu godinu jer onda nastane mir i ja mogu raditi u miru. To vam je sve kako ste si posložili u glavi, kao što je govorila Janica. Jer, kada je ona odlučila pobijediti, onda bi to učinila i bolesna ili s nogom i pol. Uostalom, što bi na to rekli piloti, liječnici, vozači autobusa i tramvaja i ljudi sličnih zanimanja za koje također nema blagdana? Meni je jako dobar osjećaj probuditi se prvog dana nove godine s očišćenim inboxom, bez mamurluka, odnosno glavobolje koju bih imao da sam negdje lumpovao. Mi skijaši smo vam tako podešeni. Naša sezona traje preko zime i tada za nas nema ni svetka ni petka.
Kad si onda taj čovjek da oduška?
– Ispušne ventile imam ljeti, no svake godine sve manje. Skočim na more, kod nas ili negdje vani. Nekad sam imao 4-5 tjedana odmora, a sada se to svelo na 10-15 dana.
Priuštite li si bar tada bavljenje nekim hobijem?
– Ja volim biti aktivan, volim trčati i igrati tenis. Najviše volim trčati rano ujutro uz more, ali i na Sljeme. Prije dvije godine 22 puta sam istrčao na Sljeme. Trčim od donje do gornje stanice stare žičare i za to mi sada treba 48 do 50 minuta, a rekord iz natjecateljskih dana, dok sam skijao, bio mi je 37 minuta i 37 sekundi, što je tada bilo blizu atletskog rezultata.
Za Vedrana Pavleka, jednog od najboljih operativaca u hrvatskom sportu, kažu da ima opsesivnu potrebu da kontrolira sve do najsitnijih detalja u organizaciji sljemenske utrke Snježne kraljice.
– To je istina, ja jesam takav jer tako najbolje funkcioniram. Ja imam potrebu imati stvari pod svojom kontrolom što ne znači da su zbog toga bolje odrađene, no ja tako dajem najbolje od sebe. S druge strane, to ubija moje slobodno vrijeme, da ne kažem psihu.
Kakav je direktor Pavlek kao šef?
– To se mora pitati one kojima sam šef. Tražim red, rad i disciplinu, ali im dajem dovoljno slobode i vremena, a i na raspolaganju sam za svaki problem.
Nagrađujete li podređene?
– Svakako. Uostalom, to je sustav koji nisam izmislio ja. Jako je važno da svaki djelatnik bude motiviran i da, kada ispuni cilj, za takve stvari bude i nagrađen, sukladno rezultatima i mogućnostima.
I ovaj put nam je ponovio da ga privatno nema ni za koga između listopada i svibnja.
– Takav vam je život nas koji živimo skijanje. Naš prostor opuštanja je ljeto, a kod mene je to slučaj od kraja srpnja do 20. kolovoza. Bez obzira na to što bi netko mogao pomisliti da bih tada trebao biti bezbrižan, jer je upravo završila skijaška sezona, meni su travanj i svibanj jako intenzivni. Štoviše, ja već sredinom veljače počinjem pripremati sljedeću sezonu. Ne smijete čekati da se karte podijele jer ćete zakasniti s trenerima, serviserima, sponzorima, televizijskim kućama. Sve to treba dovršiti od kraja prethodne sezone do ljetnog odmora jer nakon ljeta se ništa od velikih stvari ne može dogovoriti.
U svemu tome, čini se, vrlo je malo prostora za privatni život?
– To je istina, no to je moja odluka. Za sada se tako osjećam. Nama muškarcima lakše je kada nemamo obitelj nego ženama. Da sam obiteljski vezan, s obzirom na svoje radne navike, bojim se da bi postojali veliki izgledi za potop na oba polja.
Zar majka ne pita: “Sine, kad ćeš se ženiti?”
– Već je malo posustala, no meni je važno da se mama oporavila od ozljede koja se dogodila lani u ovo vrijeme pa sam u svoj ovoj sljemenskoj strci tada morao trčati i po bolnicama.
Postoji li neka dama zbog čijeg spomena mu bude toplo oko srca?
– Ista ona s kojom ste me snimili još 2011. u Lenzerheideu, kada je Ivica Kostelić postao ukupni pobjednik Svjetskog kupa.
Ako se ne varamo, dama je Rumunjka i zove se Roksana.
– Tako je. Još sam u toj vezi jer me ona još trpi. Malo kuka tu i tamo, ali me trpi. Najviše se viđamo ljeti, no dođe ona i na pokoju utrku, a bude i na Sljemenu. Trajat ćemo dok me bude trpjela, a trpi me već deset i pol godina.
Ovo kao da je rijedak primjer veze koja bolje funkcionira na daljinu nego na blizinu.
– Moglo bi se reći jer s mojim obvezama, a ja sam godišnje 200 dana na putu, kod kuće joj se ne bih mogao dovoljno posvetiti.
Kao globetrotter, Pavlek zacijelo ima veliku zalihu putnih milja.
– Doista, skupi se puno milja, a ja toga jako malo potrošim pa ih poklonim i to ljudima iz ekipe. Koristimo te milje za putovanja članova reprezentacije.
O njegovu stilu života dosta će vam reći i anegdota iz Poliklinike Kaliper u kojoj se oporavljao od dviju manjih operacija koljena zbog ozljede meniska.
– Sreća je što, dok sam se natjecao između 1985. i 1998., nisam imao ni najmanjih problema s koljenima.
Živi od adrenalina
U Kaliperu su nam rekli da Pavlek k njima zna dojuriti i kazati da ima 18 minuta i neka mu slože takav brzinski trening.
– Istina je, no ja tih 18 minuta odradim takvim tempom da ponekad oni mene ne mogu pratiti. Ja dobro funkcioniram dok sam na adrenalinu, dok sam našpanan i sva je sreća što nakon Sljemena nema nikakve pauze, nego se odmah nastavlja slalomski siječanj u kojem nas čeka šest slalomskih utrka. Imam osjećaj da bi bio problem da nakon Snježne kraljice imam 10 dana odmora, da je rupa, jer bi to za mene bilo i zdravstveno opasno, da ostanem bez adrenalina. Za mene je najbolje da karavana ide dalje.
A u tom slalomskom siječnju mogle bi stići nove potvrde da je hrvatsko skijanje na putu male renesanse jer to svojim talentom i radom najavljuju Zubčić, braća Kolega, Rodeš i Vidović te Leona Popović i Ida Štimac.
– Prvi veći udarac bio je kada je otišla Janica, no između 2006. i 2008. uspjeli smo preživjeti. Tada je Gips preuzeo Ivicu i vratio ga u svjetski vrh u rekordnom roku. Drugo krizno razdoblje bilo je nakon Sočija pa sve do prošle sezone i u toj situaciji nije bilo lako raditi. Morali smo povući neke nepopularne poteze kao što su smanjivanja plaća, no jedino je tako bilo moguće. Morali smo se fokusirati na najbolje. Gledalo se da se štedi i na pripremama, ali da im ne padne kvaliteta pa se nije svako vozio u svom kombiju, nego se išlo zajedno – zaključio je Pavlek.
Osim što je prvi operativac Snježne kraljice, Pavlek je i direktor Hrvatskog skijaškog saveza i reprezentacije pa smo ga pitali za proračune kojima raspolaže:
– Proračun reprezentacije u ovoj sezoni je između 16 i 17 milijuna kuna. Ovo izdanje Snježne kraljice stajat će nas 20,9 mil. kuna, od čega je 70 posto sponzorski novac, a 30 posto daju grad i Središnji državni ured. Sada imamo dvije utrke, a ovo je sedam i pol milijuna kuna manje nego što je 2006. stajala jedna utrka.
>> Pogledajte kako je Thompson iz ringa pjevao za Hrgovića!
Jel radi on išta osim organizacije Snježne kraljice? Jerbo je nakenjao da ima posla više nego predsjednik SAD-a.