Dinamovi stranci nemaju u svojim ugovorima stavku da u određenom vremenu moraju naučiti hrvatski, kao što, primjerice, Šahtar traži od Eduarda da se počne služiti ruskim u roku četiri mjeseca. I to Dinamovi Južnoamerikanci maksimalno zloupotrebljavaju te time štete i sebi i klubu.
Tako Čileanac Pedro Morales, koji je već dvije godine u Zagrebu, ne može bez pomoći suigrača Ibaneza razumjeti što trener od njega traži. Manje je važno da Pedro poslije utakmice, kao ni suigrači Calello i Dodo, ne može dati ni izjavu novinarima.
To je slika i prilika Mamićevih Južnoamerikanaca, potpuna ravnodušnost prema klubu u kojem igraju. Važan je samo datum kada sjeda plaća te dan kada će Mamić naći kupca u inozemstvu. Ovoga drugog će se načekati...
Čast iznimkama, simpatičnom Argentincu Luchu Ibanezu, koji je na svoju ruku angažirao profesoricu španjolskog te hrvatski svladao u rekordnom roku. Usto, Luis je učenju prionuo i zbog djevojke Matee...
Hrvatski odlično govore i Brazilci Sammir te Etto, ali on je u Zagrebu već pet godina, kao i Kamerunac Mathias Chago. Obojica su se oženila domaćim curama.
Iako je u Zagrebu tek godinu dana, Argentinac Leandro Cufre marljivo uči jezik i može se sporazumjeti s domaćim suigračima. I Čeh Miroslav Slepička vrlo dobro vlada hrvatskim...
Seronjo od novinara! Ako nemaš što pametnije pisati ne moraš ni ovakve pizdarije.Kada Dinamo bude plaćao igrače 3 milje godišnje i odštetu 7 milja onda će igrači naučiti i japanski ako treba.