Nakon 22-godišnje igračke karijere, Aramis Naglić (57) postao je jedan od trojice članova srebrne hrvatske olimpijske vrste iz Barcelone, uz Perasovića i Tabaka, koji je za drugu karijeru izabrao trenerski kruh. A zanimljivo je da su sva trojica bili i izbornici, Perasović na kormilu Hrvatske, a Tabak kao izbornik Slovačke, na čijoj je "zapovjednoj palubi" danas upravo Naglić.
A dogodilo se to da je Naglić trebao biti u hrvatskom stožeru za Eurobasket, kao pomoćnik Mulaomeroviću, a onda mu je stigla izbornička ponuda iz zemlje u kojoj je proveo dio igračke (Slovakofarma) i trenerske karijere (Inter, Bratislava).
- Slovaci nisu bili zadovoljni mojim prethodnikom, Rusom Meleščenkom, pa su se obratili meni, a ja sam prihvatio ponudu jer izborničko iskustvo u trenerskoj karijeri ima dodatnu vrijednost. Osim toga, u Slovačkoj cijene hrvatsku trenersku pamet, a i jezične barijere su minimalne.
Trener Vienne, izbornik Slovačke
Svoje bogato košarkaško iskustvo Naglić trenutačno koristi vodeći Viennu, kluba s kojim je prošle sezone osvojio austrijsko prvenstvo. Kakva je austrijska klupska košarka?
- Puno ovisi o strancima, kao i sve lige iz manjih košarkaških zemalja. Ove sezone klubovi imaju pravo na pet stranaca, a sljedeće godine sve se vraća na šest. Kako nemaju dovoljno kvalitetnih domaćih igrača, klubovi moraju posezati za strancima, i u pravilu profitiraju oni koji su pogodili dovodeći igrače.
Naglić u momčadi ima tri austrijska reprezentativca, čija prezimena ne zvuče nimalo germanski.
- Radoš je rođen u Austriji, a Vujošević i Murati su naknadno dobili putovnice. Od stranaca, imamo samo jednog Amerikanca, svi drugi su Balkanci. Svjesno sam išao na to jer gledam da dovedem igrače koje donekle znam, radi lakšeg upravljanja i karaktera. S Amerikancima nikad ne znate što ćete dobiti.
Reprezentacija Austrije gostovat će uskoro u Hrvatskoj u dvoboju pretkvalifikacija za Eurobasket 2025.
- Teško da u toj utakmici išta može biti drukčije u odnosu na prvu utakmicu u Grazu u kojoj je Hrvatska uvjerljivo pobijedila. Bez Mahalbašića i NBA centra Pöltla, Austrija teško može parirati Hrvatskoj koja je i atletski i po izboru igrača razina više.
Nažalost, mi u hrvatskoj košarci živimo od lijepih sjećanja na one Cibonine i Splitove naslove prvaka Europe te na olimpijsko srebro i svjetsku broncu, odnosno na čak pet medalja s velikih natjecanja od 1992. do 1995.
- Okolnosti su se toliko promijenile da je nerealno očekivati uspjeh, pogotovo klupski. Došlo je do toga da se moramo pomiriti s time da ćemo postati druga liga, uz povremeni bljesak velikih talenata kojih će uvijek biti. Pa Zadar, Split i Cibona zajedno ne mogu prikupiti više od dva i pol milijuna eura, a Milano ima proračun od 30-ak milijuna eura i tavori na dnu euroligaške tablice!
Žali Aramis i zbog toga što HKS nije obilježio 30. godišnjicu osvajanja olimpijskog srebra. HOO je to učinio, ali vrlo skromno i brže-bolje, pokraj Draženova spomenika u Šibeniku. A teško da će nam se ikad ponoviti takva generacija kao ona iz '92.
- To je toliko veliki uspjeh da ga je trebalo odgovarajuće obilježiti. Tko zna hoćemo li ikada više takvo što postići.
Naglić je bio dio tima dvojice izbornika pa se pitamo jesu li neuspjesi realnost naše reprezentacije.
- Dojam je da se može više, ali kada se takvi rezultati ponavljaju teško je reći da to nije realnost. A uz neuspjeh vrlo je teško pronaći novu vatru. Sudjelovanje na velikim natjecanjima za nas je sada već uspjeh, a osvajanje medalje bila bi senzacija.
Bogdanović je izniman strijelac
A već se, čini se, ugasila i vatra kapetana Bojana Bogdanovića, kojeg je Naglić izabrao za najboljeg u 2022.
- Bojan je kao osoba vrlo zanimljiv, pozitivan. Kao igrač je izniman strijelac koji je s godinama kompletirao svoju igru. Žižić je drukgi jer je imao jako važnu ulogu u Makabiju, iz kojeg je prešao u redove europskog prvaka Efesa. Zubac je u NBA ligi na "double-double" učinku pa je potpisao i novi ugovor, a Hezonja je bio sjajan u Unicsu, no u Realu ima manju minutažu. Simon je u petorci zbog uloge u osvanjanju naslova europskog prvaka s Efesom.
Geografski gledano, Aramis je u sjajnoj situaciji. Dom mu je u Rijeci, radi u Beču, a izbornik je Slovačke.
- Uvijek sam volio raditi tamo gdje mogu sjesti u automobil i doći kući.
Pomirili smo se s time već. Nažalost. Iako, nije ni to dobro. Ali ja uvijek mislim (i znam) da se čovjek može (po)dignuti, itekako, i na višu razinu od one na kojoj je bio, time i naša košarka. Iskreno, želim im to, od srca. Šteta kako smo se srozali. Baš šteta.