Jose Mourinho (58) posljednjih godina podsjeća na neke od nekadašnjih velikih trenerskih imena koja su jednostavno izgubila "nit" i nakon nekoliko zvučnijih neuspjeha počeli prihvaćati angažmane bilo gdje, sve na konto "stare slave".
Otkako je napustio Real Madrid 2013., nije se više "pronašao" na adekvatan način. Chelsea je bio solidna epizoda, osvojio je titulu prvaka, no svejedno nešto kao da je nedostajalo. Zatim su uslijedili debakli koji se pamte po bacanju milijuna i milijuna eura na pojačanja koja u konačnici ništa nisu donosila.
Ili po milijunima eura koje je dobivao kao odštetu kad bi bio smjenjivan zbog loših rezultata, atmosfera oko kluba i u svlačionici. Uzeo je nakon smjene u Manchester Unitedu 2018. godinu dana pauze, ali ni to nije pomoglo.
Uslijedio je Tottenham, sad Roma... Koja je nakon 19 kola Serie A šesta s 32 boda, 14 manje od prvoplasiranog Intera i šest manje od četvrte Atalante. Sve podsjeća jedno na drugo.
I kao Sven Goran Eriksson, Luiz Felipe Scolari ili Fabio Capello, došao je do trenutka karijere kad će rijetki platiti koliko traže. A najveći ga ne žele ni da stigne besplatno. Jer, izgubio je potrebnu magiju, možda zbog prevelikog ega, možda zbog nemogućnosti prihvatiti promjene u igri, teško je reći.
Ali, ono što se zna jest da ga "vrbuje" Nigerija, čiji bi mogao postati izbornik. I to već sad za Afrički kup nacija. S ambicijama za Svjetsko prvenstvo iduće godine u Kataru. A Mou želi na to natjecanje.
Ako se to dogodi, ispast će neozbiljan u ozbiljnom klupskom nogometu. Naime, u svibnju je potpisao trogodišnji ugovor s Romom i najavio da želi izgraditi nešto veliko. Odlaskom na polovici sezone zbog Nigerije uistinu bi ostavio loš dojam te si vrlo vjerojatno zatvorio brojna vrata...
Ponuda je sasvim sigurno unosna, najveća u povijesti nigerijskog nogometa i samim time primamljiva. Je li to Mourinhov posljednji veliki ugovor, onaj koji i igrači sanjaju kad znaju da su pri kraju karijere?
Šta sad jeli Katar kao što piše u naslovu ili je u pitanju Nigerija kao što piše u članku?