Može li Hrvatska biti najbolja kada je najpotrebnije - protiv Kameruna i Meksika?

Hrvatsku nogometnu reprezentaciju često nazivaju europskim Brazilom zbog vrsnih talenata koji su prošli kroz nju i koji su još uvijek aktivni. No često se zanemaruje činjenica da Hrvatska kroz generacije ima i granitnu obranu, za koju mnogi ne nalaze rješenja.

Pokazalo se to protiv najmoćnijih reprezentacija svijeta u mnogo navrata. Tek su hrvatsku obranu znali "napuniti" Englezi, ali i mi smo njima pokazivali zube u jednom kvalifikacijskom ciklusu. Osim njih, nitko nije mogao naći konkretna rješenja i to je nešto čime se naša nogometna reprezentacija može i mora pohvaliti. Na svim velikim natjecanjima na kojima su vatreni sudjelovali, najveći doživljeni poraz jest 0:3 protiv Portugala, u nebitnoj utakmici skupine na Europskom prvenstvu u Engleskoj i onaj protiv već spomenutih Engleza (1:4) na Europskom prvenstvu u Portugalu.

Meksiko odavno pamtimo

No to je iznimka koja potvrđuje pravilo, Hrvatska je najmoćnija protiv najmoćnijih. Više nas muče oni "slabiji". Zato susret protiv Brazila ne treba toliko brinuti, bez obzira što su domaćini i što je to utakmica otvorenja prvenstva. Njima je pritisak mnogo veći i imaju mnogo više za izgubiti.

A i u prvim susretima velikih prvenstava Hrvatska je uistinu sjajna, pamtimo samo poraze od Meksika (0:1) na Svjetskom prvenstvu 2002. godine i od Brazila (0:1) na Svjetskom prvenstvu 2006. Ti su porazi bitni upravo zbog činjenice što su obje momčadi u našoj skupini. I dok si protiv Brazila možemo dopustiti kiks, možda i izvući bod ili sva tri, susret s Meksikom bit ce ključan jer je posljednji u skupini i sigurno će odlučivati o putniku u osminu finala. Ne treba smetnuti s uma da je Meksiko u pet nastupa na svjetskim prvenstvima svih pet puta prošao skupinu. Također, ne možemo se "vaditi" ni na povoljan raspored jer i u Njemačkoj je prvo stigao Brazil, a potom "slabiji" Japan i Australija - pa svejedno nismo uspjeli.

Upravo zato brine što nam ne leže "slabiji" protivnici, u koje se, u odnosu na Brazil, mogu svrstati Meksiko i Kamerun. Jer, dok smo u ulozi favorita očekivanje pobjede kao da stvara prevelik pritisak i stoga nije rijetkost da se naši sportaši u potpunosti slome i podlegnu pod tim pritiskom. Iako smo, istine radi, dobivali u prvim susretima velikih natjecanja više no što smo gubili, osim Meksika smo kiksali i protiv Švicaraca na Europskom prvenstvu 2004., kada je završilo 0:0 uz nevjerojatne promašaje Ivice Olića, ali i činjenicu da smo četrdeset minuta imali igrača više. I tada se očekivala pobjeda.

Pokazati najbolje što imamo

Protiv Meksika 2002. nas je pobjede koštala pogreška Borisa Živkovića, koji je dobio izravni crveni karton i skrivio kazneni udarac, a to je i odlučilo susret. Iako smo ponešto napadali, nije to bilo to. Da ne možemo protiv "slabih" pokazali smo porazom od Ekvadora (0:1) iako smo u susret ušli nošeni velikom pobjedom protiv Talijana (2:1).

Tvrdu Tursku smo u premijernoj utakmici Hrvatske na nekom velikom natjecanju pobijedili tek u 86. minuti, nakon onog nezaboravnog Vlaovićeva bijega. Mučili smo se i s Jamajkom 1998. na Svjetskom prvenstvu, kada smo u konačnici slavili 3:1, ali na poluvremenu je bilo 1:1. Japance i Australce nismo znali pobijediti na Svjetskom prvenstvu 2006., baš kao što smo jedva pobijedili nejaku Austriju (1:0) na Europskom prvenstvu 2008., i to nakon kaznenog udarca. Mučili smo se i s Ircima (3:1) na Europskom prvenstvu 2012., kada su s(p)retne reakcije Mandžukića i Jelavića okrenule susret u našu korist.

Nadajmo se da ce ovo Svjetsko prvenstvo biti iznimka od cijele naše nogometne povijesti, susret protiv Brazila neka prođe kako prođe, ali "slabije" moramo svladati uvjerljivo i što lakše jer tako ćemo dobiti potrebno samopouzdanje za nastavak natjecanja, u kojem bi nas čekale momčadi iz samog vrha svjetskog nogometa, kojima ćemo pokazati najbolje što imamo. I tada je sve otvoreno, mogućnosti su neograničene, možemo se opravdano nadati najvećim stvarima.

Tako je to u teoriji, a teoretiziralo se nebrojeno puta, u Japanu i Koreji smo svi prije početka prvenstva gledali tko će nas čekati u osmini finala, u Njemačkoj smo unaprijed upisali šest bodova protiv Japana i Australije. Niz je poduži, kako smo na terenu skloni pasti protiv "slabijih", tako smo i u teoriji skloni zapjevati da smo prvaci svijeta i prije no što se približimo finalu...