Nakon Jusufa Nurkića, koji je s Velesajma otišao izravno u Denver, Cedevita bi za nekoliko godina još jednog bosanskohercegovačkog košarkaša mogla izvesti izravno u NBA ligu. Vjernost (šestogodišnju) hrvatskom prvaku nedavno je potpisao 15-godišnji Džanan Musa (bek, 202 cm), mladac koji ne skriva košarkaške snove i pri tome zrači uvjerenošću da će veliki talent uspjeti pretvoriti u igračku vrijednost najviše klase.
Želim stopama Nurkića
– S obzirom na to da je moj košarkaški idol Kobe Bryant, moj je san igrati u Lakersima. No, zasad sam ovdje, a možda i tu ostvarim koji svoj san, recimo osvajanje Eurolige.
Za takvo što će, čini se, ipak morati preseliti u neki veliki europski klub.
– Ako je Nurkić mogao iz Cedevite u Denver, zašto i ja iz ovog kluba ne bih mogao izravno tamo.
Premda godinu dana mlađi, Musa je prošlo ljeto bio najbolji strijelac kadetskog Eurobasketa pa ga skauti ocjenjuju kao drugog najperspektivnijeg Europljanina u njegovu godištu (1999.). Iza briljantnog mladog Slovenca Luke Dončića.
– To je velika povlastica, ali i poticaj jer nikad ne volim biti drugi i taj poredak želim promijeniti u sljedećih godinu i pol.
Kako je takav supertalent uopće dospio u Cedevitu? Zar se nisu oko njega motali i europski velikani?
– Pored Olympiacosa, koji sam imao u planu, Cedevitu sam izabrao jer sam na primjeru Mazalina, Arapovića i Žganeca vidio kakav klub ima odnos prema mladim igračima. Osim toga, takvo što savjetovali su mi Nurkić te ljudi iz Košarkaškog saveza BiH.
Ovaj nadareni mladac raduje se svom novom "radnom mjestu", Domu košarke Cedevita.
– Na ovom terenu već sam odigrao četiri-pet utakmica i za njega me veže veliko zadovoljstvo. Naime, baš ovdje sam prvi put u karijeri zabio više od 30 koševa.
Kad smo već kod koševa, nazabijao ih se Džanan upravo protiv hrvatskih vršnjaka.
– Na turniru u Sarajevu Cedeviti sam zabio 57, a Ciboni 43 koša. S cedevitašima sam imao i neke konflikte u igri jer sam na terenu drzak, no želio bih da sada otvorimo novo poglavlje.
Blizu rodnom Bihaću
Džanan je u Zagreb stigao iz Sarajeva, gdje je više od dvije godine trenirao u KK Košu.
– Iz rodnog Bihaća otišao sam sa 13 godina i do neba sam zahvalan Enesu Numanoviću, Salihu Keljaliću, Nerminu Puliću i Admiru Tutiću, trenerima koji su mi dali punu slobodu da iskažem talent i da se tako razvijam. Zahvalan sam im na tome dokle su me dogurali, no dođe trenutak kada se mora odletjeti iz gnijezda.
Kakvo gnijezdo ga čeka u Zagrebu? Gdje će stanovati?
– Nešto će mi klub osigurati, no meni je ionako bitno samo da imam gdje prespavati i trenirati.
S dolaskom u glavni hrvatski grad približio se rodnom gradu.
– Za vrijeme koje mi je trebalo da iz Sarajeva odem do Bihaća, sada odem do Bihaća i vratim se u Zagreb. Dobro je to zbog obiteljske povezanosti, mama Saudina i tata Rusmir moći će češće dolaziti. U prvo vrijeme najčešće će kod mene biti brat Dženis koji paralelno studira pravo i DIF.
Pri spomenu brata spomenuo je i njegovu djevojku.
– Ermina Dervišević Dženisova je cura i cijenim je kao vlastitu sestru. Ona i moj najbolji prijatelj Osman Hadžić mnogo su mi pomagali kada mi je bilo teško.
Da će biti košarkaš, odlučio je sa 10 godina.
– Već tada sam počeo tražiti dva treninga dnevno. Od četvrte do sedme godine trenirao sam nogomet i nisam niti sanjao da ću zavoljeti neki drugi sport.
A sada mu iznimno dobro ide košarka i već se zamišlja u petorci koja bi Cedevitu mogla odvesti na neku višu razinu.
– Za početak se radujem kadetskoj petorci u društvu razigravača Jordana, Dubroje i Brajdića, a za koju godinu nadam se i seniorskoj petorci, recimo u ovom sastavu: Jordano, Musa, Mazalin, Arapović i Žganec.
Kad je već tako (samo)uvjeren, zamolili smo ga da nam ispriča ponešto o svojim igračkim vrlinama.
– Dobar sam atlet, a najbolji element moje igre je "crossover" dribling, odnosno prednja promjena smjera. Iz toga najviše zabijam, dosta se rijetko zaustavljam na poludistanci već idem na obruč, na polaganje ili zakucavanje. Osim toga, mislim da imam i dobar "step back", šut s korakom unatrag. Tako sam tricom riješio utakmicu protiv Litve na kadetskom Eurobasketu. No, da ne bi ispalo da sam ja samo finišer, na Eurobasketu sam imao i prosjeke od 7,3 skoka i 3,3 asistencije. Imam dosta dobar šut, no ne razmišljam što sam sada, nego kakav ću biti senior pa se moram stalno usavršavati.
Tko su po Džananu najtalentiraniji njegovi hrvatski vršnjaci?
– Cedevitaš Antonio Jordano i cibos Krešo Nikić. Jordano je jako dobar razigravač, a za Nikića i njegovih 213 cm ne moram ni pričati.
>>Cedevita dovodi dragulja Musu, koji bi mogao dosegnut popularnost Džeke