Valjda i nije moglo biti drugačije, Tomislav Ivić umro je u 77. godini, 30. lipnja trebao je proslaviti 78. rođendan. Prije nekoliko dana osjetio je slabost, otišao je u bolnicu, ali srce nije izdržalo. Otišao je najveći Hajdukov trener svih vremena, najveći hrvatski trener svih vremena. Otišao je u godini kada njegov Hajduk slavi svoj najveći jubilej, sto godina postojanja. Polako se gasio, posljednji put u Poljudu bio je dan uoči 100. rođendana i utakmice sa Slavijom.
– Došao sam po njega autom, odveo na predstavljanje filma "Glava u balunu". Mislio je gledati i Slaviju, ali me nazvao da će utakmicu ipak gledati kod kuće – pripovijeda nam Hajdukov legendarni igrač Dražen Mužinić Frfa, s kojim je Ivić u posljednje vrijeme najviše kontaktirao.
Sjeća se Mužinić i pljuske, od koje mu još zvoni u glavi.
– Još mi obraz bridi. Premda sam bio junior, igrao sam za prvu momčad. I Ivić me pozvao da igram za juniore na Kvarnerskoj rivijeri. Prekinuo sam odmor, otišao i u polufinalu protiv Lazija udario sam protivnika i bio isključen. A on – dum. Bila je to odgojna pljuska, dan poslije bio sam najbolji igrač u pobjedi nad Dinamom od 6:0 u finalu – prisjeća se Frfa.
>>> Više pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista.
Gazzetta 2007.: Najuspješniji trener svijeta
Talijanski list La Gazzetta dello Sport je 2007. godine izabrao Tomislava Ivića za najuspješnijeg trenera svijeta, gdje je zbog broja naslova nadvisio Alexa Fergusona, Fabija Capella, Ottmara Hitzfelda, Giovannija Trapattonija... U riznici je imao i zlatnu značku Hajduka iz 1975. te Zlatnu značku i Povelju grada Pariza, koju je 1990. dobio od gradonačelnika Jacquesa Chiraca. Kao poklisar HOO-a u inozemstvu 1992. godine dobio je iskaznicu HOO-a s rednim brojem 8.
>>> Komentirajte: Mislite li Vi da je Tomislav Ivić bio najuspješniji trener svijeta?
S Portom u jednoj sezoni osvojio četiri trofeja
NK Split (1967./68.) - Trenersku karijeru započeo je u klubu u kojem je proveo najveći dio svoje igračke karijere.
Šibenik (1972./73.) - Nakon što je četiri godine bio šef omladinske škole Hajduka, okušao se u Šibeniku, no iste se godine vratio u Hajduk i postao trener prve momčadi.
Hajduk (1973./1976.) - U prvom mandatu u Hajduku osvojio je čak šest trofeja – dva prvenstva (1974. i 1975.) te četiri Kupa (1972, 1973., 1974. i 1976.). U drugom mandatu na klupi bijelih (1978.-1980.) osvojio je prvenstvo (1979.). Kratko se vratio u Hajduk 1986./87., pa potom i posljednji put 1997. godine, kada je bio potpredsjednik kluba te četiri kola bio i prvi trener.
Jugoslavija (1973.-1974.) - Bio je član izborničke komisije koja je plasirala i vodila jugoslavensku nogometnu reprezentaciju na SP-u 1974. u Njemačkoj.
Ajax (1976.-1978.) - Na klupu nizozemskog nogometnog diva došao je na preporuku Rinusa Michelsa, već te prve sezone osvojio je prvenstvo, - druge Kup.
Anderlecht (1980.-83.) - U tri godine na čelu belgijskog kluba osvojio je jedno prvenstvo, i to u premijernoj sezoni.
Galatasaray (1983./84.) - U turskom divu nije uspio ostvariti zapaženiji rezultat pa je na kraju sezone ostao bez posla.
Dinamo (1984./85.) - Ivić nije uspio napraviti rezultat s Dinamom, koji je nakon trijumfa 1982. rasprodao gotovo cijelu momčad. No, u proljetnom dijelu prvenstva osvojio je najviše bodova.
Avellino (1985.-86.) - Jednogodišnja avantura u talijanskom Avellinu završila je bez većeg uspjeha.
Panathinaikos (1986.-1987.) - Grčkog je prvoligaša vodio samo nekoliko kola, no utkao je sebe u prvenstveni naslov.
Porto (1987.-88.) - U vrlo uspješnoj fazi u Portu osvojio je četverostruku krunu – portugalsko prvenstvo i Kup te Europski superkup i Interkontinentalni kup. Drugi se put u Porto vratio u sezoni 1993./94., bez većeg uspjeha.
PSG (1988.-90.) - U dvije sezone na klupi PSG-a brusio je svoje trenersko umijeće.
Atletico Madrid (1990./91.) - Osvojio je španjolski Kup te završio drugi u prvenstvu, iza Barcelone.
Marseille (1991.-92.) - Nakon uspjeha u Španjolskoj uslijedio je povratak u Francusku, gdje je s Marseilleom osvojio prvenstvo. Vratio se u klub u sezoni 2001./02.
Benfica (1992./93.) - Jednogodišnja avantura u Benfici završila je raskidom suradnje.
Hrvatska (1994.) - Preuzeo dužnost direktora reprezentacije, koju je vodio u poznatoj pobjedi 2:1 protiv Italije u Palermu.
Monaco (1995.) - Bio savjetnik u Monacu.
Fenerbahçe (1995.) - U turskom prvoligašu odradio drugi dio sezone.
AL Wasl (1996.) - Nakon EP-a 1996. nakratko je preuzeo Al-Wasl iz UAE.
UAE (1996.) - Reprezentaciju vodio jednu sezonu.
Iran (1998.) - Vodio ih pet mjeseci.
Standard Liege (1998./2000.) - Vodio prvu momčad dvije sezone, - potom i omladinsku školu od 2004. do 2006.
Al-Ittihad Jadda (2003./04.) - Vodio prvoligaša iz Saudijske Arabije.
Zasigurno bio najbolji trener i nogometni stručnjak kojeg je hrvatska imala do sada!!! Počivao u miru!!!