Dvadeset i četiri godine nakon prve utakmice hrvatske nogometne reprezentacije u Splitu, protiv Talijana (8. listopada 1995. godine), vatreni se napokon vraćaju na stadion na kojemu su doživjeli najspektakularniji ambijent ikada u domaćim utakmicama. Tada protiv Talijana (1:1) Hrvatsku je vodio Miroslav Blažević, a sada, možda u ključnoj utakmici kvalifikacija, na našoj klupi sjedit će Ćirin učenik Zlatko Dalić. Jedna od poveznica tadašnje i sadašnje Hrvatske je 54-godišnji Nikola Jerkan, u to vrijeme reprezentativac, a danas član Dalićeva stručnoga stožera.
Ovo je Jerkanovo sjećanje na taj neponovljivi poljudski događaj.
– Da, moje sjećanje na tu utakmicu i te kako je živo, jer takvo nešto ne doživljava se često. Utakmica s Talijanima bila je odigrana dva mjeseca nakon Oluje, pa se i na tribinama, i među nama igračima, osjećao snažan nacionalni naboj. Bila su to vremena kada je nastup za reprezentaciju bio nešto za što se živjelo – kaže Jerkan i dodaje:
– Kada smo dva sata prije početka utakmice bili izašli na poljudski travnjak, ugledali smo nestvaran prizor: tribine su bile krcate, sve je bilo puno! I sad se naježim kada se toga sjetim! Bilo je nezaboravno, neponovljivo i neopisivo iskustvo, ambijent od kojega smo dobili krila i, poput naših navijača, nastupili kao u transu. Išli smo 200 na sat protiv Talijana.
Nikola Jerkan reći će kako je takvu magičnu povezanost između reprezentativaca i publike doživio još samo jednom, na dočeku srebrnih iz Rusije u Zagrebu.
A kakav ambijent će dočekati Mađare 10. listopada u Splitu?, pitamo Jerkana.
– Sigurno neće biti ništa “slabije” nego kada su na Poljudu nastupili Talijani. Svi priželjkujemo veliku potporu s tribina i, naravno, da sve protekne u sportskome tonu. I da nas naša publika, bude li potrebno, probudi kao što je to učinila i tada, nakon što su Talijani poveli u ranoj fazi utakmice (pogodak Albertinija u 29. minuti, Šuker izjednačio u 48. iz jedanaesterca, nap.a.) – dodao je Jerkan.
Talijani željeli u Beč
Novinar Slobodne Dalmacije Mladen Bariša u svojoj knjizi Vatrometina (izdanoj 2006. godine) posvetio je jedno poglavlje toj spektakularnoj utakmici, koja je imala i predigru s obrisima drame. Naime, Talijani su činili sve kako se ona ne bi odigrala u Splitu.
Tako u knjizi stoji:
Mnogi su ostali zatečeni inicijativom predsjednika Talijanskog nogometnog saveza Antonija Matarresea da se utakmica Hrvatska – Italija odigra u Austriji! Zbog ratnog ozračja u Hrvatskoj!?
– Ili Beč ili nema utakmice – prilično se rezolutno postavio pročelnik talijanskog nogometa i dopredsjednik Uefe.
Na bačenu rukavicu Talijana impulzivno je reagirao predsjednik HOO-a Antun Vrdoljak. U svom talijanskom pandanu Mariju Pescanteu dobio je istomišljenika i zagovornika da se utakmica igra u Splitu. I Uefa je ustvrdila apsurdnost talijanskog pokušaja i dopustila organizaciju susreta na hrvatskom tlu.
Akceptirajući snagu Talijana, svi su akteri ravnomjernu razdiobu bodova smatrali sasvim prihvatljivom solucijom.
Reprezentacija Hrvatske, za svaki je slučaj, slavila dan prije utakmice. Doduše, ne pobjedu, već 27. rođendan Zvonimira Bobana. Raspoloženje je doseglo vrhunac kada je Bokšić nonšalantno uzeo u ruke rođendansku tortu i onda je poput junaka nijemih filmova zavaljao u lice slavljeniku!?
Reprezentativni prvijenac na Poljudu sličio je nekakvom južnoameričkom derbiju. Teren je bio prekriven milijunima papirića. Čak je i talijanski izbornik Sacchi prisnažio kako ga je ambijent podsjećao na finale Svjetskog prvenstva 1978. između Argentine i Nizozemske.
Crveni karton vrataru
Talijani su krenuli ambiciozno, no njihov je koncept igre narušila jedna kriva procjena vratara Buccija. Već u 10. minuti utakmice. U paničnom strahu za svoja vrata srušio je Šukera izvan kaznenog prostora. Bez prigovora je napustio arenu. Igrati 80 minuta s figurom viška za hrvatsku je momčad predstavljalo kapitalnu prednost.
No, Talijani su dobro prestrojili svoje snage i besprijekorno organizirali defenzivni način igre. Usput su vrebali prilike za kontre i prekide. Upravo iz jedne obustave igre došli su iznenada do rezultatske prednosti. Demetrio Albertini gromovito je raspalio po lopti. Ona je prošla pored nepomičnih tijela hrvatskih nogometaša u raspadnutom živom zidu...
Pod stankom Blažević je instruirao svoje igrače kako bi uputno bilo što češće šutirati prema protivničkim vratima. Naredio je presing. I totalni juriš na talijansku utvrdu. Već u drugoj minuti nastavka Bokšić je izborio kazneni udarac za Hrvatsku. Poljudske tribine podrhtavale su od zadovoljstva. Detonaciju sreće proizveo je Šukerov pogodak iz jedanaesterca.
Talijanski su igrači izgledali ustrašeno. Bio je to, međutim, samo privid. Radilo se o prekaljenim internacionalcima koje nije moglo impresionirati poljudsko grotlo. Ni činjenica da se stvari na travnjaku odigravaju nepovoljno za njih. Domaću je momčad vodila stihija. Htijenje nije bilo dovoljno. Talijani nisu imali previše problema osujetiti neorganizirane hrvatske pokušaje...
U završnici utakmice nijedna momčad nije iskazivala nikakvu ambiciju. Publika, naravno, nije bila sretna zbog takvog pristupa. Zvižduci su parali poljudski zrak. Još smrdljiv od petardi i raketa.
– Uvijek je uspjeh s Talijanima odigrati bez poraza – ustvrdio je Boban i bod prihvatio kao rođendanski poklon.
Hrvatska: Ladić, Jurčević (od 46. Kozniku), Štimac, Jerkan, Pavličić, Mladenović, Asanović, Stanić, Šuker, Boban, Bokšić (na klupi još: Gabrić, Pralija, Špehar, Šimić). Izbornik: Miroslav Blažević.
Italija: Bucci, Apolloni, Maldini, Albertini, Ferrara (od 81. Benarrivo), Costacurta, Di Livio, Di Matteo, Del Piero (od 84. Crippa), Zola (od 10. Toldo), Ravanelli (na klupi još: D. Baggio, Simone). Izbornik: Arrigo Sacchi.
>>> Pogledajte što o gostovanju reprezentacije na Poljudu kaže Davor Šuker