Hrvatska reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Rusiji ima potporu Hrvata koji su stigli iz svih dijelova svijeta, a među njima i dvojica Zaprešićana Ivan i Tomislav. Riječ je o teniskim trenerima koji za svoj kruh zarađuju u dalekoj Kini. No, za Hrvatsku nije im bilo teško krenuti na dalek put.
- Priključili smo se navijačkoj Patroli do gola i bio je ovo tjedan za povijest - poručuje Tomislav te dodaje:
- Za SP u Brazilu su mi propale karte zbog posla, u Njemačkoj smo bili, ali nismo uspjeli ući na utakmicu s Australijom. Sve se vratilo u Rusiji. Gledao sam povijesnu utakmicu i povijesnu pobjedu na Argentinom. To se ne zaboravlja.
Oduševljeni su domaćinom Svjetskog prvenstva.
- SP je zaista sjajan događaj. Odlična je atmosfera, baš pozitivna. A Rusija je sjajna zemlja, slična Hrvatskoj. Odlično smo se tu osjećali, ljudi su zaista srdačni i gostoljubivi pa je šteta što se zbog obveza moramo vratiti u Kinu - priča Ivan, a Tomislav kojeg zovu Cviki dodaje:
- Rusi su opušteni i sporo se živi, a žene imaju neku posebnu ljepotu. Gostoljubivi su prema Hrvatima i stalno su nam spominjali da smo "njihova braća Slaveni".
Uvjereni su da Hrvatska može do kraja.
- Nadam se da će Hrvatska izboriti polufinale, to bi bilo fenomenalno. Možda tako nešto nismo mogli očekivati uoči SP-a, no nakon viđenog u Rusiji mislim da je ostvarivo - uvjeren je Tomislav ili za prijatelje - Sade.
- Ma, ako prođemo prvu eliminacijsku utakmicu onda smo spremni i za finale - naglašava Tomislav.
No, prije finala Hrvatsku očekuje zahtjevan zadatak u osmini finala. A tu su im stavovi oprečni. Cviki je za razliku od Sadea priželjkivao Francusku.
- Razlog je poznat - uvijek s velikima igramo odlično - obrazložio je Tomislav.
- Ma oni nam ne odgovaraju. Kako na reprezentativnom tako i na klupskom planu - kazao je Ivan i osvrnuo se na ekipu iz Patrole do gola.
- Te dečke znam već godinama. Sjajna je to grupa ljudi uvijek spremna na zezanciju i s pozitivnom energijom. Užitak mi je bio pratiti SP s njima i nadam se da ćemo ovo ponoviti - naglašava 37-godišnji Ivan, s čime se slaže i nekoliko mjeseci mlađi Tomislav:
- Kad ste s njima šteta je da dan ne traje 30 sati pa da možete uhvatiti i nekoliko sati sna. Ovako toga nema, ha-ha. A reprezentacija im je svetinja. Hvala im na nezaboravnom tjednu u Rusiji i idemo do kraja!
Osvrnuli su se i na svoj život i rad u Kini.
- Lijepo je tamo raditi jer drže do sporta, ulažu mnogo i poštuju strance. To su dobre stvari i sigurno da nas to drži tolike godine tamo. Slučajno sam završio u Kini, nije bilo planski. Jedan hrvatski trener koji je započeo projekt u Kini me pozvao, svidjelo mi se i eto, ostao sam punih devet godina. Ne bih bio tamo toliko dugo da nije dobro - kaže Ivan, a Tomislav otkriva da je i njegova priča slična.
- Na preporuku prijatelja otišao sam u Kinu i nisam nikada mogao zamisliti da ću ostati toliko dugo, osam godina. A povratak u Hrvatsku je uvijek opcija, ali za sada nisam razmišljao kada bi se to moglo dogoditi.
Napominju kako između Hrvatske i Kine postoje velike razlike.
>> Hrvatski navijači u Rostovu
- Kina je nevjerojatna, treba puno vremena za prilagodbu. Prije nego što sam došao imam sam skroz drugačiju sliku. Mislio sam da su to radišni ljudi, no radišne su samo žene, a muškarci su lijeni i uživaju u životu. Najveća razlika je što Kinezi ne znaju improvizirati i rade samo ono što im nadređeni kaže i nikada ne rade nešto što nije njihova odgovornost. Recimo ako nestane struje u nekom lokalu, kod nas bi konobar išao provjeravati sklopke i pokušao bi naći rješenje. Kinez će samo hladnokrvno nazvati čovjeka koji je zadužen za održavanje i reći vam "žao mi je taj čovjek nije ovdje, pričekajte malo" a možda je čovjek na godišnjem odmoru. Ne pada im na pamet da bi sami pokušali riješiti problem. I nevjerojatno je koliko poštuju hijerarhiju i svoje nadređene - iznio je svoja iskustva Tomislav, a potom i Ivan.
- Kad uzmemo primjer da recimo jedan grad u Kini ima četiri puta više ljudi nego cijela Hrvatska onda je jasno da su razlike velike. Uz mnogoljudnost u prometu je stalno gužva, velika je zagađenost i sve to stvara nelagodu. Kod nas je zato mirnije i čovjek se osjeća smirenije.
Hrvatska im, naravno, nedostaje.
- Najviše mi nedostaju obitelj, prijatelji, dom i hrana. Za sve drugo mogu se pronaći alternative, ali za ovo što sam naveo ne postoji zamjena - smatra Ivan dok Tomislav kaže kako mu nedostaje ispijanje kave i čitanje tiskovina.
- Fali mi i pregledavanje ponude kladionice i komentiranje s prijateljima, mamina juha, ćevapi, fali mi sir i vrhnje jer oni to jednostavno ne jedu, i fali mi mir i čistoća naših gradova.
Dečki puno putuju zbog posla pa imaju i omiljene destinacije. Kad je riječ o gradovima izvan Hrvatske Tomislav kaže da bi mogao živjeti u Barceloni te kineskoj provincija Yunnan podno Tibeta.
- Puno smo putovali, tenis je takav sport, a mislim da bih se mogao naviknuti na život bilo gdje na svijetu. No, baš idealno meni može biti jedino u Hrvatskoj.
Za kraj otkrili su nam i svoje planove.
- Namjeravam u Kini ostani neko vrijeme, osim ako se nešto izvanredno ne promijeni. Povratak u Hrvatsku je uvijek opcija. To nam je dom gdje su nam obitelj i prijatelji. Sigurno ću se vratiti, no vidjet ćemo hoće li to biti za dvije, pet ili više godina - otkriva Ivan, a Tomislav potvrđuje:
- Da, povratak je uvijek opcija, no ne još!
>> Pogledajte Večernji pressing s Igorom Štimcem i Darijem Šimićem
EuJanez...kretencino slovenska..naucite najprije skijati pa onda komentiraj ozbiljan sport kao nogomet!