Rukometaši Hrvatske u subotu u Malmeu (18.15) igraju drugu utakmicu drugog kruga na svjetskom prvenstvu. Suparnik nam je Švedska, domaćin prvenstva. Šveđani su iz prvog kruga, iz ne baš tako jake skupine donijeli tek dva boda. Pobijedili su Poljsku, ali su neočekivano uvjerljivo izgubili od Argentine.
- Šveđani nemaju tako dobrog pucača kao što je primjerice Danac Hansen. Za Larhoma su svojevremeno govorili da je novi Lovgren. Meni se tako ne čini. On više teži šutu iz finte negoli sa devet, deset metara. U obrani igraju svoju tradicionalnu 6-0 obranu sa dva specijalista, Karlssonom i Jernemyrom - rekao je Slavko Goluža, izbornik Hrvatske.
Uz Larhoma nemaju pravog srednjaka kao što je bio upravo Lovgren. Na tom mjestu igra Dalibor Doder, igrač njemačkog Mindena, kojem je specijalost iznenadni šut i toga se naši vratari moraju dobro čuvati. U vanjskoj liniji još je i Oscar Carlen kojeg su Zagrepčani dobro upoznali priklikom nedavnog gostovanja Flensburga. Ima jak i precizan udarac, ali je i veliki potrošač lopti, baš kao i njegova zamjena na toj poziciji Kim Anderson.
- Imaju dva opasna krila, Kallmana koji je svjetska klasa i igra u Ciudad Realu, te Ekberga koji najčešće trči u polukontru i kontru - istaknuo je Goluža.
Švedska reprezentacija ima bogatu rukometnu povijest. Bili su četiri puta svjetski i četiri puta europski prvaci. Pored četiri zlata na svjetskim prvenstvima osvojili su još tri srebra i pet brončanih medalja. Nedostaje im samo olimpijsko zlato, a za to je između ostalih i kriva naša reprezentacija koja ih je predvođena trenerom Velimirom Kljaićem pobijedila u finalu Atlante, 1996. godine.
Bengt Johansson bio je tvorac svih tih uspjeha od 1990. do 2001. kada su osvojili i posljednju veliku medalju. Kada je otišla generacija u kojoj su bili Gentzel, Svensson, Wislander, Olsson, Lindgren, Andersson, Vranješ, Lovgren i ostali nastala je velika praznina. Na neka velika natjecanja nisu se uspjeli ni kvalificirati. Lani su na europskom prvenstvu u Austriji osvojili pretposljednje, 15. mjesto. Samo da ne slijede naš primjer kada smo 2002. bili posljednji na EP-u a godinu dana kasnije svjetski prvaci.
Sa Švedskom naši rukometaši imaju više nego povoljan score - od sedam utakmica pobijedili smo u pet. Na svjetskim prvenstvima pobijedili smo ih sva tri puta - u polufinalu 1995. godine (28:25), u drugom krugu 2005. (28:27) i prije dvije godine u posljednjoj utakmici prvog kruga u Splitu (30:26). Na olimpijskim igrama igrali smo samo u Atlanti, 1996. godine. U skupini, u utakmici koja nam nije bila rezultatski važna i u kojoj je Kljaić odmarao najbolje igrače, izgubili smo sa 18:27, ali smo u finalu bili bolji sa 27:26. Na europskim prvenstvima igrali smo dvaput. U Portugalu 1994. smo izgubili u polufinalu (21:24), a deset godina kasnije bili smo bolji u Sloveniji (28:26).