Alen Babić (28), štićenik hrvatskog izbornika Leonarda Pijetraja i član zagrebačkog BK Leonarda, prilično je eksplozivno započeo svoju profesionalnu karijeru. U samo devet dana imao je dvije borbe i obje je okončao u prvoj rundi. Bolji početak nove karijere nije mogao niti zamisliti.
Nakon što se u Rimu ekspresno obračunao sa Srbinom Lazarom Stojanovićem, drugu rundu nije dočekao niti Britanac Morgan Dessaux. Štoviše, nakon niza primljenih udaraca u glavu i tijelo, čovjek je u toj londonskoj borbi klonuo već potkraj prve minute.
- Premda nije riječ o lošem borcu, ni ovaj protivnik nije mi bio nikakvo mjerilo i da ga nisam nokautirao osjećao bih se kao da sam pobijeđen. Nije Dessaux vreća za napucavanje, njega daju za protivnika onima koji vrijede, a ja sam im pokazao koliko ja vrijedim.
I na Dessauxa, baš kao i na sve svoje protivnike, Babić je jurnuo od prve sekunde i to je i pomalo rizičan pristup.
- Ja želim biti kakav jesam. Mene ne zanima drugačiji stil boksa. Svi nešto čekaju, a ja krenem od prve. Jasno je da ću naletjeti na udarače s druge strane, no neću odustati od svog stila. Napadam i u glavu i u tijelo. Kada se netko zatvori teško ga je nokautirati pa moram kombinirati udarce.
S obzirom na visinu (187 cm) i želju da nastupa u superteškoj kategoriji, njegova će sudbina biti "infighting", borba u klinču.
- Čim se vratim u Hrvatsku krećem u preobrazbu iz lakoteškaša u teškaša. U ovoj sam borbi imao 95 kg, a želim imati 98, a ni Tyson ni Frazier nisu imali više.
Alen je boksati počeo prilično kasno, tek sa 21 godinom.
- Do tada sam se borio u slobodnoj borbi, a prije toga sam 12 godina u svom Rovinju trenirao rukomet i mogu vam reći da sam bio perspektivan vratar. No, negdje sa 18 sam otišao trenirati slobodnu borbu i kada sam kao prvak Hrvatske ušao u boksačku dvoranu svi su me prebili. Baš sam dobio batina, no bio sam uporan, a drugi su otpadali.
Da bi mogao financirati svoju sportsku karijeru redario je po noćnim klubovima.
- Deset godina sam ja to radio, u Rijeci, Zagrebu, Makarskoj, Poreču i dobar dio svojih amaterskih mečeva sam odradio iz noćne smjene. Radio bih do pet ujutro i otišao na borbu.
Sa svojim beskompromisnim pristupom oduševio je i Dilliana Whytea koji se odlučio zauzeti za njega.
- Nakon što sam na sparingu krenuo odmah na njega, mislio sam da će me i on poslati kući no to se nije dogodilo. Štoviše, dopao sam mu se pa mi je odmah dao i nadimak "Savage" odnosno "Divljak". Uvijek sam htio da mi netko drugi da nadimak, a ne ja sam sebi, a ovaj mi baš odgovara.
Babić je svojim nastupom dojmio i Eddiea Hearna, menadžera Anthonyja Joshue, kojem je poručio da se želi boriti što ćešće odnosno svaki tjedan.
- Želim što prije proći kroz to uvodno razdoblje i nabiti dobar skor.