Barbara Matić sada je i definitivno Barbara Velika jer najnovija olimpijska pobjednica, dvostruka svjetska prvakinja i aktualna europska prvakinja takav naslov doista i zaslužuje. Nakon što je u finalu kategorije do 70 kilograma, na wazari, pobijedila Njemicu Butkereit poletjela je u zagrljaj svom treneru Vladimiru Preradoviću a potom i članovima obitelji i prijateljima.
Kad je došla pred novinare euforija je već bila stišana no još uvijek joj je sve to izgledalo kao jedan vrlo lijepi san.
- Još ne vjerujem, još mi je sve nestvarno. Prvo zlato za hrvatski džudo i prvo zlato za hrvatski olimpijski tim ovdje u Parizu. Presretna sam. Drago mi je da su to mogli doživjeti moji roditelji i prijatelji i da su to mogli proslaviti sa mnom. Ovu medalju posvetila sam svojoj seki Brigiti koja je kući, koja je htjela ovdje biti sa mnom ali nažalost nije.
Je li ovo najveći dan njene sportske karijere? Pa i života.
- Sigurno. Za sada jest.
Cijele godine govorilo se da je Barbara Matić favoritkinja za zlato. Je li joj to stavljalo pritisak?
- Meni je veći pritisak bio osigurati nastup na Igrama. Kada sam se za to izborila sve ostalo je bilo lakše. Došla sam dati sve od sebe, znala sam da sam spremna. Nisam htjela nikakve misli. Samo borba po borba.
Ako se već uspijevala othrvati vanjskom pritisku koliki je bio onaj unutarnji. Jer, silno je željela zaokružiti jednu briljantnu karijeru jedinim zlatom koje joj je nedostajalo.
- Bila bih zadovoljna s medaljom bilo kojeg sjaja. Nisam mogla bolje zamisliti. Najveći pritisak prva borba protiv Kim Polling jer sam znala ako tu borbu izgubim onda ispadam iz turnira. U ostalim borbama sam znala što očekivati od protivnica, što me čeka, bila sam spremna.
Je li bilo teže u polufinalu ili finalu?
- Najteža borba je bila s Tsunodom u četvrtfinalu. Znala sam da će netko nekoga baciti. U zadnjih par borbi. Zadnja je bila u polufinalu Prvenstva Europe u Zagrebu, isto je išla na zlatni bod. Prije toga smo na Grand Slamu imali borbu od 16 minuta pa sam ja danas bila spremna s njom i na 20 minuta bude li trebalo. Na svu sreću nije.
U čemu će si dati oduška neposredno nakon što odsluša himnu i odradi službenu presicu?
- Jučer sam nakon vage pojela pizzu, to mi je bilo najbitnije. Na što mi srce zaigra.
Kako će sama sebe nagraditi?
- Odmorit ću se. Sve ove ljetne stvari koje sam propustila, sada kreće moj godišnji. Koliko će trajati to ne znam.
Znamo da voli modu? Hoće li si nešto priuštiti i u tom stilu? Možda u obzir dolazi kakva haljina, potpetice....?
- U Parizu smo. Malo ćemo proći uličicom, pa ćemo vidjeti ako se nešto dobro nađe. Samo me brine da bi mi mogao kufer biti pretežak.
Hoćemo li ju vidjeti u Los Angelesu za godinu dana?
- Ne znam. Da ste me pitali prije godinu dana i da mi je netko tada obećao zlato na ovim Igrama, ja bih rekla to je to, gotovi smo. A sada kada mi se to približava sve mi je teže i ne znam da li to mogu tek tako presjeći. Sada ću se dobro odmoriti, ostaviti kimono koji mjesec sa strane. Pa ćemo vidjeti imam li želje, motivacije, ciljeva. Ako ne, probat se spremiti za neko natjecanje, europsko ili svjetsko. I tako, krenut ću pa kako bude.
Koliko joj je ova slika bila u primislima nakon Tokija gdje ne izgubila borbu za broncu od Ruskinje Taimazove?
- Ja sam rekla da sam isplakala Tokio, okrenula novi list. Rekla sam da ne moram pobijediti niti jednu borbu do Pariza ali da su svi moji treninzi usmjereni ka Parizu.
U Splitu će zacijelo biti organiziran doček, nakon Đurđice Bjedov, tek drugoj olimpijskoj pobjednici u pojedinačnim sportovima koja je rodom iz Splita?
- Ja se nadam. Ja očekujem da će Split gorjeti. Ako nije sve crveno ja ne dolazim. Kad oni budu spremni ja ću doći.
Svaka čast 👍