Najbolji srpski MMA borac trenira kod Cro Copa: 'Čini mi se da smo razbili predrasude'

Ima tome već tri godine kako se najbolji srpski MMA borac za sve svoje borbe priprema u Zagrebu i to u privatnoj dvorani Mirka Filipovića, pa to čini i sada uoči svoje treće UFC borbe što će se 3. kolovoza održati u američkom Newarku.

S poluteškašem Darkom Stošićem (27) našli smo se u kafiću Star u Gajnicama, u kvartu u kojem i stanuje, a razgovor smo započeli upravo s počecima njegove i Cro Copove suradnje.

- Putem Facebooka, Mirko mi je poslao upit da li bih došao da mu dođem sparirati u pripremama za neku od borbi. Ja sam to odmah prihvatio, meni je takav poziv puno značio jer sam bio Cro Copov fan i bio mi je doživljaj upoznati ga. Na koncu se ispostavilo da je to bio odličan potez jer sam i danas tu. Bolje mi je ovdje nego bilo gdje drugdje. Pokušao sam se ja spremati par tjedana i u Njemačkoj, no nije mi tamošnje okruženje prijalo. Ja se u Srbiji ne mogu spremati za borbe jer tamo nemam s kim sparirati pa nema niti dobar trenažni koncept. Ja zato moram trenirati u inozemstvu, a ovo sa Zagrebom se pokazalo kao jako dobro rješenje. Doduše, kada sam tek došao, već od samog zagrijavanja sve mi je bilo naporno. Bila je to neka viša razina intenziteta treninga na koju sam se morao priviknuti i uz koju sam postajao sve bolji i koju sada lakše podnosim.

S obzirom da su između Hrvatske i Srbije, na političkoj razini, stalno prisutne tenzije, a politika je uz sport omiljena tema uz kavu mnogima, je li u njegovu okruženju bilo kakvih prigovora što je za svoju trenažnu bazu izabrao baš Hrvatsku?

- Nisam čuo o tome loših komentara. Uostalom, Drviš stalno dolazi tamo, Cro Copa ljudi dosta vole pa mi se čini da smo razbili predrasude. Za sport doista vrijedi ona da ne poznaje granice.

A Darka sad već poznaju i na hrvatskoj granici koju godišnje prelazi barem četiri puta godišnje.

A Darka sad već poznaju i na hrvatskoj granici koju godišnje prelazi barem četiri puta godišnje.

- Kome god kažem da idem trenirati s Cro Copom odmah osjetim veliko poštovanje prema tom imenu. Dosta svog publiciteta zaradio sam i zahvaljujući Mirku, ali ne želim da ispadne da ja koristim njegovo ime da moj intervju ima više pregleda. Inače, Cro Cop u svojoj dvorani uspijeva stvoriti jako dobru radnu atmosferu. Još nisam vidio čovjeka koji toliko voli prepričavati razne zgode kao Mirko, koji zna toliko štoseva pa se često smijemo, no kada se trenira onda je to jako žestoko. Baš kao i sa Stipom čiji su kondicijski treninzi nešto što dosad nisam doživio.

Stipe će mu i u Newarku biti u kutu, baš kao i u nekoliko prethodnih borbi.

- Osim Stipe, uz mene će biti i moj menadžer Narcis Mujkić. Nakon borbe ostat ću tjedan dana u Americi jer tjedan dana kasnije Ishi ima borbu u Atlantic Cityju jer mu želim dati podršku, a i njemu će Stipe biti u kutu.

Osim što je pod patronatom Cro Copa, Darko tu ima i niz jako dobrih suvježbača.

- Doista, tu su Ante Delija, Saša Milinković, olimpijski pobjednik u džudu Satoshi Ishii, a boksačke tehnike radim s bivšim svjetskim prvakom Stipom Drvišem. Važno je da imaš što raznovrsnije suvježbače ali i to da je netko u nekoj od tehnika bolji od tebe, da te tuče, jer jedino tako možeš napredovati.

A posebno kroz sparinge s Cro Copom koji kao da nije doživio moždani udar koji ga je i prisilio na sportsku mirovinu.

- Mirko i danas trenira kao da se sprema za borbu. To nikome nije jasno, on je naprosto fenomen i trening mu dođe kao droga. Mi se svi plašimo da mu se nešto opet ne dogodi, no on govori da je super pa s njim, zapravo, najčešće spariram.

Je li za nekoga iz Srbije život u Hrvatskoj skup?

- Ovdje je sve skuplje za 20-30 posto nego u Srbiji, no ja ulažem u sebe. Mogu se ja pripremati u Beogradu, da prištedim nešto para, ali neću se dobro pripremiti pa ću izgubiti borbu. Kada pak više uložim u sebe veći su izgledi i da ću više zaraditi. Unajmio sam stan u Gajnicama, da budem što bliže Mirkovoj dvorani. Tu se moram zahvaliti mom zagrebačkom prijatelju Slobodanu Gačiću, direktoru prodaje u tvrtki Watch Centar, koji mi je pomagao oko pronalaženja stana u Gajnicama. Zapravo, Bobo mi pomaže kad god nešto trebam.

Dakle, za Darka je ovo ljeto zagrebačko radno ljeto.

- I ja bih volio ići na more, zezati se s prijateljima, no to ne ide jedno s drugim. Ja ima svoj cilj i zato sada nemam neki zanimljiv život. On se svodi na trening, hranu i spavanje. Ponekad mi dođe u posjet djevojka, no ona je odgajateljica u vrtiću pa ne može često.

Uzbudljivo postane tek u danima i satima prije borbe, no svaka od njih je stavljanje na kocku vlastita zdravlja.

- Stavljam sve na kocku i zato ne želim da me išta sa strane remeti u tome. Jer, moja budućnost zavisi od toga. S druge strane, publika voli agresivne borce jer ovo je gladijatorski sport i ljudi žele vidjeti krv. Mi smo gladijatori, a oni odlučuju koga žele gledati. I zbog toga, premda sam došao iz džuda, ne težim borbu spustiti u parter. Volim se boriti u "stand upu" i ljudi me doživljavaju kao udarača, a tako borbe i završavam jer to publika najviše voli.

S obzirom da onaj tko kroči u Cro Copov najbliži krug mora proći neku vrstu inicijacije, da li je Mirko i njemu priredio neko vatreno krštenje?

- Ne, mene nije toliko "maltretirao", možda jednom ili dvaput. Najviše iskustava ima Japanac Satoshi Ishii, on je idealan za Mirkove smicalice jer sve sluša i pomalo je naivan.

S obzirom da je 13 godina trenirao džudo, Darko vrlo dobro zna koliko je Ishii, bivši olimpijski pobjednik, zapravo veliki sportaš. Kako je pak došlo do odluke da on tatami kao borilište zamijeni s ringom odnosno kavezom?

- Džudo je jako težak sport, a u mojoj zemlji od njega nemaš ništa sve dok ne osvojiš neku veliku medalju, tek tada možeš računati na neku stipendiju. Ja sam se natjecao 13 godina i nisam zaradio niti dinara, a bio sam prvak države i za juniore i mlađe seniore. Zbog džuda sam iz Sremske Mitrovice preselio u Beograd i tamo sam živio u internatu, no živio sam od mamine financijske pomoći. Žalio sam se na takav status, no oni mene očito nisu shvatili ozbiljno, pa sam izgubio volju. Teška srca sam odlučio napustiti džudo jer to vam je kao da nakon 13 godina braka raskidate sa suprugom.

To je slično razvodu braka

S obzirom da je slobodna borba puno brutalniji sport od džuda, njegovi najbliži sada strepe nego dok je nastupao u kimonu.

- Strahuju svi oni koji me vole, a najviše mama koja živi u Sremskoj Mitrovici. Nije ona toliko upućena u ovaj sport, ali vrlo dobro zna da se tu dijele udarci i da je ovo vrlo opasna stvar.

Opasno će biti i protiv 13 centimetara višeg "Afričkog Divljaka" Kennedyja Nzechukwua.

- Puno sam spremniji nego prije posljednje borbe u koju sam ušao nedovoljno oporavljen od ozljede. Moj protivnik je dosta visok i nezgodan jer se bori u kontragardu, no pokušat ću skratiti distancu, a pri tome ga i baciti. Ako sve dobro prođe, tražit ću da imam još jednu borbu do kraja godine. U ovim, udarnim, godinama želim se boriti što više. Ako mene sada, od treninga boli sve živo, mogu misliti kako će biti kada budem stariji.

Prije ove borbe, imat će Darko još jednu. Onu s kilogramima.

- Da, otkako sam odlučio nastupati u poluteškoj ja u jednom terminu imam dvije borbe. Mislim da ću za ovu borbu skidati pet kilograma i to za mene nije problem. No, događa se i da imam 10 kilograma više koje skidam dva do tri tjedna. Tjedan borbe je uvijek najteži. Pijem osam litara vode, jedem minimalno i stalno sam gladan. Dan prije vaganja odradim trening i pokušam spavati gladan i žedan. Puno jednostavnije bilo bi mi da nastupam u teškoj, no u njoj je jača konkurencija jer u njoj nastupaju i borci koji sa 140 kilograma skidaju na dozvoljenih 120. Osim toga, ja sam i u poluteškoj jedan od najnižih, no srećom sam eksplozivan, motorički potkovan i kompaktan borac što mogu zahvaliti i džudu.

>>> Pogledajte nježniju stranu Cro Copa