Mehmed Alispahić naciljao je da bolje nije mogao, lopta preko obrane Neftčija pala je na prsa Milanu Badelju koji je i zabio za 1:0, a Alispahić je upisao svoju prvu asistenciju.
– Uh, bilo je dobro, sretan sam što nas je toliko ljudi došlo vidjeti. Počeli smo dobro, strpljivo. Bilo je teško, pogotovu zbog sparine. Na poluvremenu smo se žalili jedan drugome kako je užasno sparno, ali i u nastavak smo ušli kako treba i vjerujem da će tri pogotka biti dovoljna za uzvrat i prolaz. Ne smijemo se opustiti ni u Bakuu i trebalo bi biti sve u redu.
Jeste li imali tremu zbog debija za Dinamo?
– Ne nekakvu posebnu, ali sam se naježio kad sam vidio da je stadion pun, da je atmosfera čudesna.
Nije loše krenuti u svojem debiju u Maksimiru asistencijom za prvi pogodak.
– Dobro je sjela, veselim se da sam ja bio taj.
Dugo nije izlazio iz svlačionice, telefon nije prestajao zvoniti.
– To je strašno, svi zovu, šalju poruke.
Nije išao slaviti.
– Jutro nakon utakmice bio je trening – skromno će Alispahić.
Kako je bilo čuvati najpoznatijeg igrača Neftčija, Belgijca Emilea Mpenzu? Dvaput je pobjegao i zaprijetio...
– Jako je neugodan, možda smo ga svi malo podcijenili, čitao sam u medijima da je star, spor, da mu se ne igra. I bilo je problema na početku dok ga nismo upoznali, vidjeli što radi i kako se ponaša. No, zna čovjek igrati, ali Tonel, ja i cijela obrana dobro smo obavili svoj posao.
I Maksimir je ovo docekao da su se tribine ispunile.Treba tu zahvaliti Dinamu i Mamicu da su omogucili ljudima da prisustvuju jednom lijepom dogadjaju,ali nazalost nekima se ni to ne svidja,ta gesta uprave Dinama pa i ovu humanitarnu akciju ogovaraju.Sve to radi ljubomora,a ljubomorni ljudi su za slepljeni a slepoca je uzas.