Dolazak WRC-a u Hrvatsku otvorio je mnoga vrata tom sportu na ovim prostorima, ali i na scenu donio neka nova imena. Croatia Rally odskočna je daska i prava prilika za hrvatske vozače i posade da budu dio svjetske pozornice. Iskoristio je to Jan Pokos (20), zagrebački dečko, član AK Opatija. Na WRC-Croatia Rallyju 2022. vozio je prvi put i tada je kao 18-godišnjak bio najmlađi sudionik. Iskustvo je skupljao i prošle godine, a ove ponovno ide na Svjetsko prvenstvo.
– Užasno me bilo strah 2022., počela je padati kiša, govorili su svi da je to najteža utrka koju su vozili. Meni je bila prva u WRC-u, bilo je to vatreno krštenje. Nakon prvog brzinca razmišljao sam što mi to treba. No, nakon drugog bio mi je gušt. Puno sam naučio, bilo je to veliko iskustvo – govori nam Jan, koji je zbog te utrke propustio i maturalno putovanje.
VIDEO Jezivo svjedočanstvo beogradskog navijača: 'U Zagrebu smo htjeli prebiti Dražena, imali smo plan'
– Moj je razred išao na more, na maturalno putovanje, ali nije mi žao što nisam išao. To je žrtva koju sportaš čini ako se ozbiljno bavi sportom.
Stres od vozačkog ispita
Nas zanima kako je krenuo u svoju automoto priču, koja je postala vrlo ozbiljna.
– Vikendom, kada su djeca gledala na koje će se drvo penjati i gdje će igrati nogomet, ja sam bio na stazama. To je dobar način odgajanje, odmalena sam se naučio raditi i odricati. Istina je da nisam naučio igrati nogomet kao mali, ali možda i bolje jer sam antitalent za sve sportove bez kotača. Iz tog odrastanja pamtim kako me tata vozio u krilu kada bi preparkiravao svoj auto doma. On je vozio utrke. No, prvo sjećanje na karting mi je staza u Čakovcu. Gledao sam i tata me pitao bih li pokušao. Naravno da bih, imao sam pet godina i tako je počelo. Tata je prestao voziti kada sam ja počeo da se može posvetiti meni. Naučen sam na taj stil života, to me veseli: biti u autu, vozit brzo.
Jan je do sada osvojio četiri naslova prvaka Hrvatske i tri naslova prvaka centralne Europe u kartingu, ima pobjede na reliju Quattro River, a osvojio je i dvije etapne pobjede na WRC reliju u Hrvatskoj... Tu ne misli stati. Pitali smo ga i osjeća li strah kada sjeda u auto s obzirom na smrtni slučaj prošle godine na testiranju u Hrvatskoj.
– Kada sam vozio karting, mamu nije bilo strah jer je vidjela cijelu stazu, a sada u reliju ju je strah jer sam jednom završio na krovu. Svjestan sam da se sve može dogoditi, ali auti su sigurni, tu su sigurnosne mjere, sjedala, pojasi, kaciga... Ono što se dogodilo Breenu je splet nesretnih okolnosti.
U cijeloj reli priči trening je bitan kao i priprema, a Jan je i iskusan vozač koji ne divlja.
– Puno radim na kondiciji jer se u autu troši mnogo energije. Radim na radaru, trudim se svaki tjedan imati neki trening kao što je popisivanja brzinaca. Radio sam i sa sportskim psihologom. Imam svoju rutinu koju volim obaviti prije utrke. Religiozan sam, pomolim se, a kad sjednem u auto, maknem mobitel. Iako volim brzinu, po cesti nikad ne divljam, to je za staze. Vozački ispit položio sam dva dana nakon 18. rođendana i bio mi je stres. S obzirom na to da vozim utrke, da nisam položio iz prve, ispao bih papak.
Inače, Jan je završio Tehničku školu Ruđera Boškovića za tehničara za mehatroniku, a sada je student na drugoj godini na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu – smjer mehatronika.
– Želim se baviti automobilizmom, ali teško je od toga živjeti pa sam upisao fakultet.
Obaveza je puno, ali ipak stiže sve – i riješiti fakultet i utrke. Objasnio nam je i kako mu se čini hrvatska staza na WRC-u.
– Vozači je opisuju kao zeznutu. Hrvatski reli nije kao finski, gdje se ide na 100 posto. Tu ipak treba rezerve jer su zeznuti brzinci. Jedan časopis čak je WRC Croatia Rally nazvao "50 nijansi Hrvatske" jer je toliko nijansi asfalta na trasi. Meni su ovdje prekrasni brzinci, domaći, vozim već treću godinu, već ih znam. U dva odvožena WRC-a puno sam naučio. Štoviše, učim iz utrke u utrku, ali sada znam bolje procijeniti gdje će biti šoder, gdje tiskati gas, gdje popustiti. Naučio sam da se ne zamaram drugima, nego da gledam svoju vožnju.
Jan vozi sa suvozačem Slovencem Vilijem Ošlajem, a ove će godine biti u jačoj kategoriji.
– S Vilijem sam od prvog WRC-a u Hrvatskoj, super smo kombinacija. Poznajemo se. On je imao više iskustva od mene, učio me, navigirao, ubrzavao, stopirao gdje treba. Sada i ja imam iskustva pa sve radimo zajedno, diskutiramo o strategijama. Ove godine vozimo Ford Fiestu Rally3, to je klasa više od prošle godine i pogon na sva četiri kotača. To je malo ozbiljniji auto. Znam da će biti puno brzih vozača u mojoj kategoriji, ali očekujem da ću biti bolji nego na utrci u Karlovcu, koju sam odvozio prije ovoga, nadam se da će sve proći bez gafova i pogrešaka.
Ovaj WRC je skupa avantura za bilo kojeg vozača, a kamoli ovako mladog. No, to je nezaobilazna stanica za one s ambicijama.
– Prije svega moram zahvaliti organizatorima što rade sjajan posao već četvrtu godinu zaredom. Doveli su nam svjetsko prvenstvo i da nije bilo njih, vjerojatno ni ja ne bih bio u reliju. Puno nam to svima znači. Iza mene stoji i obitelj i sve smo posložili tako da smo vikendima na takvim utrkama. Istina je da sve to nije jeftino. Automobil koji vozimo vrijedi 150.000 eura, a računamo da će nas sve vezano za ovaj WRC koštati oko 40.000 eura.
Tu ne misli stati, ima želju odvoziti WRC3 prvenstvo pa je pokrenuo i kampanju skupljanja novca za svoj projekt.
– Ove smo godine odlučili pokušati odvoziti WRC3 prvenstvo, to mi je san otkad sam krenuo u to. Nismo skupili ciljani iznos, koji je 250.000 eura, ali jesmo nešto i dobro mi je došlo sve ovo jer su ljudi tako čuli za mene. Ako ne skupimo sve, odvozit ćemo koju utrku manje.
Utrku manje – OK, ali utrku sporije – nikako. Brzina je važna u reliju pa ga pitamo kojom je brzinom najviše vozio i kojom se brzinom vozi na WRC-u.
– Mislim da je limit na 165 km/h, što se ne čini puno jer većina cestovnih automobila može do toga. No, kada juriš po grbavoj cesti, to je jako brzo.
Zarobljeni u autu
Je li ga brzina koštala nekih ozljeda?
– Nešto ozbiljnije nisam imao. Okrenuli smo se na krov u Karlovcu, izgledalo je grdo, ali nije mi bilo ništa, dok je suvozač slomio rebro. U Opatiji smo centrirali drvo i to je najveći udarac do sada. Ostali smo zarobljeni u autu jer nije bilo gledatelja da nas izvuku pa je to bilo malo zastrašujuće.
Ništa od toga nije ga obeshrabrilo. Kako i bi kada je praktično ovisnik o adrenalinu.
– Volim se baviti brdskim biciklizmom, čak sam nastupio na nekoliko utrka kad je bila pauza u koroni. Volim općenito ekstremne sportove, snowboarding, a u zadnje vrijeme preko ljeta i wegboard – zaključio je Pokos jr.
GALERIJA Staza u Imoli pod vodom: Osoblje žurno evakuirano u strahu od novih žrtava