Ne bu mene više nitko zezal, lupio je Varaždinac Ivanković šakom o stol! Čak ni Profesor, koji je imao izrazito visoki prag tolerancije prema Mamićevim ispadima, to ne može više trpjeti. Prelomio je nakon masne psovke. Kod Mamića je to posljednji stadij verbalnog općenja i sljedeći manifest gnjeva vjerojatno je hvatanje za gušu. Ivanković tu povlasticu prepušta nekome drugome...
Branko Ivanković ipak je i djelomično sam kriv za ovo što mu se dogodilo. Kad god je Mamić uletio u svlačionicu i derao svima sve po spisku, Ivanković je bio uvijek pomirljiv: "To je njegovo pravo, time pokazuje da živi s momčadi..." Da se prvi put čvrsto postavio i odmaknuo Mamića od kabine, možda se ovo ne bi ni dogodilo. No, budući da je Ivanković učio od Ćire, podilaženje Mamiću svladao je za čistu peticu. Zato je i prošao kao Ćiro.
Ivankovićeva ostavka najteži je udarac Dinamu posljednjih godina, hrđavi nož u srce Mamićeve vizije. Brojke pokazuju da je Ivanković najbolje što se Dinamu dogodilo na klupi u posljednjem desetljeću. Padali su rekordi, osvajali su se trofeji, igrači su ga slijepo slušali, a jedino nikada nije lagao navijačima. Opet zato jer je bio Mamićev čovjek.
Dinamo, zahvaljujući Mamiću, opet ulazi u nemirno razdoblje. Ostao je bez svog "trenera za europroljeće" čijim standardima će se teško itko ikada približiti, ima frustriranog Modrića i sumnjiva pojačanja. Istina, ima i 12 bodova više i naslov prvaka u džepu, što je sladak kolačić za svakog trenera. Ali taj mora imati i želudac za Mamića.