Najveći preokret u povijesti sporta? Pa, u ozbiljnoj je konkurenciji. Najveća utakmica u povijesti nogometa? Hm, teško. Za tako nešto potrebne su dvije velike momčadi s vrhunskim predstavama. A PSG se te noći na Camp Nou vukao i nudio kao sumnjiva dama na pariškom Pigalleu. Najveća momčad u povijesti nogometa? Nakon velikog trijumfa 6:1 kojim je na filmski način preokrenut zaostatak od 4:0 iz prve utakmice – nema više nikakve dvojbe. Ako je Real najveći klub, Barca je najveća momčad ikad okupljena u jednoj svlačionici. A za tako nešto bile su potrebne godine trofeja, čudesnih pobjeda i rekorda koji će dugo ostati neoborivi.
U današnje vrijeme, kad svaki šeik može kupiti koga hoće, a u loži stadiona svejedno izgleda kao ISIL-ovac u podzemnoj, četvorica nogometaša održali su se zajedno od prvog naslova prvaka Europe 2009. – Pique, Iniesta, Messi i Busquets. Godinu poslije pridružio se Mascherano, a kasnije Luis Suárez, Neymar i naš Rakitić. Da, i naš Raketa...
Brodolom jednog trenera
Nakon noći u kojoj je Barca kao momčad bila čudesna, i u kojoj je Neymar odigrao utakmicu života, katalonski Mundo Deportivo u sponzoriranoj je rubrici proglasio hrvatskog reprezentativca za igrača s najviše ritma u utakmici uz sljedeće objašnjenje: “Ivan Rakitić odigrao je za pamćenje od 1. do 84. minute, kad ga je zamijenio André Gomes, nakon što je izginuo na terenu. U formaciji 3-4-3 u koju ga je Luis Enrique vratio bio je sveprisutan. Pritiskao je kao nitko i prekidao akcije srednjeg reda PSG-a. Lucho ga je na kraju zagrlio, kao što bi ga rado zagrlile tisuće Barcinih fanova.”.
Ono što smo u srijedu navečer gledali, a jedan je Hrvat imao čast i igrati, bio je veliki trijumf nogometa i puna prezentacija njegova sjaja i očaja. Pred očima nogometnih fanova širom svijeta smjenjivali su se majstorski potezi poput Neymarova slobodnjaka, strast publike kakva se može doživjeti samo na najvećoj europskoj pozornici, jedan tragični trenerski brodolom kakav je doživio Bask na klupi Parižana, trostruki osvajač Europske lige, simuliranje u šesnaestercu svjetskih asova koji vinkovačku livadu nikad nisu ni neće vidjeti... I, pokazalo se, očajni njemačko-turski sudac Aytekin koji je kumuliranim pogreškama možda i utjecao na ishod otprilike kao naš Batinić u borbi “dva dinama”.
Između njihovih pogrešaka te Suárezove i Soudanijeve glume, udaljenih deset dana i 1800 kilometara, najveća je razlika u kulisi. U onom okruženju, dok ti je sto tisuća strastvenih navijača za vratom, a kraj tebe veliki Messi gine u misiji života u zenitu karijere u kojoj je s Barcom već sve osvojio po nekoliko puta, svatko bi od nas valjda bar jednom pogrešno pokazao na bijelu točku. Postoje trenuci i mjesta u sportu kad publika, ona na stadionu i ona pred ekranima, prenosi neku univerzumsku energiju na voljeni tim ili sportaša, na onoga tko se bori da postigne nemoguće. Uzvratna utakmica osmine finala Lige prvaka bila je jedna od takvih večeri, a sudac Aytekin samo je zaronio u njezinu čaroliju. Griješio je grubo, ali danas ga više od Parižana proklinju neki kladitelji.
Što tek reći za Angela di Mariju? Čovjek je nosio dres Reala i Manchester Uniteda, a sâm pred golom, u trenutku kad samo treba staviti “točku na i” saplete se poput osnovnoškolca... Njegov šef na klupi Emery taktikom čekanja završetka utakmice ispisao si je debakl koji će ga pratiti do kraja karijere i zauvijek ostaviti u razredu B-trenera i B-klubova. Čini li sve to Barcin podvig stoljeća manjim? Nimalo. Jer, to je nogomet. I u njemu nitko ne traje vječno. Pa ni Leo Messi... Te čarobne večeri nismo dočekali ni pad ni nestanak velike Barce koja je od 2007. redovito među osam, ali smo vidjeli predaju krune kralja igre...
– Neymar je bio najbolji. On je nasljednik trona na kojem su dugo bili Messi i Ronaldo. Posljednjih osam minuta utakmice izgledalo je kao da Brazilac svima kaže: “Napravit ću nešto posebno svaki put kad dodirnem loptu, samo da nas vratim u igru.” Nikad u životu nisam vidio ništa slično – rekao je Rio Ferdinand, legendarni branič Manchester Uniteda i Albiona.
Ukazao se duh Patriotsa
Rio, Gerrard, Owen i uvijek prisutni Lineker samo su podebljali mitološku veličinu drame. Kamere su ih ulovile u studiju BT Sporta u trenutku kad je Sergi Roberto zabio za 6:1. Vrištali su i trčali po studiju kao da su dječica s čuvene La Ramble, ondje gdje su junaci Katalonije i završili nakon svega.
– Imamo trening sutra, ali... Žalim, sad me zanima samo party – rekao je Gerrard Pique.
Naš Raketa sjetio se jednog sličnog čuda, u drugom dijelu svijeta.
– Kroz nas je strujao duh New England Patriotsa. SuperBowl nam je pokazao što je sve moguće.
Nije dugo čekao na odgovor američke franšize.
– Dobrodošli u klub velikih povratnika! Čestitke nevjerojatnoj Barceloni!
Najvećoj...
>>Za više sporta posjetite našu Facebook stranicu Večernji list - Sport.
Ma sve pet, neko voli ove, neko one ali:"...saplete se poput osnovnoškolca..."....saplel se Di Maria s kramponima zabijenim u stajnu nogu i to s leđa !!! Barca je velka momčad al sudac im je bil 12-i igrač kaj god tko mislil.