Najveća sportska prokletstva među kojima je i Dinamo

Gradnja nogometnih stadiona početkom 20. stoljeća bila je stvar prestiža u svakom engleskom gradu jer se nogomet polako etablirao kao sport koji okuplja radničku klasu, služi kao politički i društveni poligon, ali i zabava masama.

Ali Birmingham City gradnju svog St. Andrewsa 26. prosinca 1906. godine ne pamti kao nešto dobro. Čelnici Birminghama, predvođeni vlasnikom kluba Harryjem Morrisom, uz pomoć policije otjerali su Rome koji su tamo živjeli, srušili njihovo naselje te sagradili stadion. Sve to popraćeno je starim romskim kletvama, koje su postale javne i predmet poruge. Ne zadugo.

Birminghamova prva utakmica kasnila je sat vremena zbog teškoća sa snijegom, nakon prve sezone na novom stadionu klub je ispao iz lige, a vratio se u nju tek 13 godina kasnije! Uslijedile su mirnije godine, ali bez naslova. A onda je počeo Drugi svjetski rat i Birmingham je 1941. ostao bez cijele tribine zato što su vatrogasci slučajno u pokušajima gašenja požara uzeli kantu punu benzina misleći da je voda te tako samo pospješili požar. Istina, Birmingham je osvojio Liga-kup 1963., ali ni tada se to nije smatralo trofejem od značaja. Dakle, prokletstvo je ostalo, iako su ga se u klubu pokušavali toliko puta riješiti. Posebno se pamti kad je Ron Saunders 1980. godine postavio raspela na sva četiri kuta igrališta. Nije pomoglo. Potom je Barry Fry 1996. urinirao u sva četiri kuta igrališta.

– Rekli su mi da se tako mogu razbiti romska prokletstva pa sam pokušao. Pobijedili smo u sljedeće tri utakmice, ali zbog lošeg imidža koji je moje uriniranje donijelo klubu, dobio sam otkaz – otkrio je Barry Fry.

I danas je Birmingham u donjem dijelu drugoligaške ljestvice pa možete sami zaključiti djeluje li još uvijek romsko prokletstvo.

Australci za svoje barem znaju da više ne postoji. Kad su 1969. igrali s Rodezijom (danas Zimbabve) u Mozambiku, predstavnici australske reprezentacije angažirali su vrača i pobijedili 3:1. Kad im je potom vrač prišao i tražio tisuću dolara za usluge, ismijali su ga. Velika pogreška!

Vrač je bacio prokletstvo na Australce i ono je trajalo sve do 2005. Momčad je bila na tom Svjetskom prvenstvu 1974., i do 2006. uslijedila je suša. Sve dok TV zvijezda i ljubitelj nogometa John Safran nije otišao u Mozambik, našao vrača i zamolio ga da prekine kletvu. Sreća ili ne, Australija je bila sjajna 2006. i posljednjih deset godina igra kao preporođena.Ista je stvar u nesretnoj lisabonskoj Benfici, koja je izgubila osam od osam posljednjih europskih finala. Neupućeni bi mogli pomisliti da je riječ o nekakvoj čudnoj nesreći, ali upućeniji će reći samo jedno ime – Béla Guttmann.

Mađarski trener Benficu je vodio od 1959. do 1962. i osvojio pritom dva naslova prvaka Europe zaredom (1961. i 1962.), nakon čega je zatražio povišicu, ali umjesto nje uslijedio je otkaz. Vodstvo kluba mislilo je da nije stvar u Guttmanu, veću snažnoj momčadi. Nisu ni svjesni koliko su se prevarili.

– Proklinjem Benficu i portugalski nogomet, ni za sto godina više nećete biti europski prvaci – rekao je Guttman prije 55 godina.

Što se Benfice tiče, prokletstvo je ostalo, čak je i veliki Eusébio otišao na grob svog bivšeg trenera, preminulog 1981., kako bi kleknuo i pomolio se da prokletstvo nestane. Bilo je to uoči finala Europske lige 2014. sa Sevillom, koju je momčad Ivana Rakitića dobila nakon izvođenja udaraca s bijele točke (0:0, 4:2).

– Nije pomoglo, bolja je momčad izgubila. Prokletstvo ostaje – kazao je poslije finala pokojni Eusébio.

Reprezentacija Portugala i Porto osvajali su kasnije razne naslove, a prokletstvo se i dalje tiče isključivo Benfice, kluba koji je dao tolike velikane, ali nikako doći do europskog vrha.

Tako je na svoje nešto kasnije stiglo i famozno “Dinamovo prokletstvo”, kako ga je nazvao pokojni sportski novinar Tomislav Židak zbog činjenice da modri od 1970. nisu uspjeli prezimiti u Europi, što odbija prihvatiti Slaven Zambata.

Naime, urbana legenda kaže da je u Dinamovu pohodu na kup Velesajamskih gradova 1967. modri stroj prošao Spartak iz Brna na prijevaru. Budući da je prva utakmica završila 2:0 za Čehe, a potom istim rezultatom i za Dinamo u uzvratu, prolaz dalje odlučivao se bacanjem novčića.

Ali, kad je sudac bacio novčić, Zambata je odmah skočio i počeo slaviti, što je sucu bilo uvjerljivo, ali ne i Česima. Iako je “kazna” stigla tri godine kasnije, činjenica je da Dinamo skoro 50 godina nije vidio proljeća u Europi i takav nesretni niz lako nađe uporište u prokletstvu.

Takva je situacija i s Liverpoolom, velikim engleskim klubom koji od 1990. nije uspio osvojiti prvenstvo, što se objašnjava nesrećom na Heyselu, pa i Hillsboroughu. No, oni najpraznovjerniji zaljubljenici u taj klub reći će da se prokletstvo nadvilo na redse zato što su pri brojnim osvajanjima domaćih i europskih titula bili bahati, zbog čega ih je stigla karma. Vidjelo se to 27. travnja 2014., kad je Liverpool jurišao prema tituli prvaka, a onda se dogodilo ono famozno proklizavanje Stevena Gerrarda i početak kraja. Previše slučajnosti...