Ako vas put odvede u Moskvu vi jednostavno morate posjetiti Crveni trg, Kremlj, gdje se nalaze i Palača oružja te Almazni fond (dijamantna soba), te Puškinov muzej likovnih umjetnosti Ako vam je nakon toga ostalo vremena, tada prošetajte po poznatoj ulici Arbat. U ovoj atraktivnoj pješačkoj zoni, primjerice, možete vidjeti krivudave uličice te krivudave domove što se uz njih protežu – takve nećete naći u Sankt-Peterburgu, recimo.
Obavezno potražite pješački most preko rijeke Moskve kod Hrama Krista Spasitelja – s njega se pruža odličan pogled na Kremlj, gigantsku statuu Petra Prvog i na sam Hram. Oko hrama začudo nećete vidjeti nijednu pticu. Kažu da su se gradeći hram, lokalne vrane masovno počele klizati s njegove kupole kao s nekog ogromnog tobogana, tako su logično kandžama uspjeli upropastiti optočeno zlato. Priča se da su na kraju upravitelji hrama bili prinuđeni postaviti zvučnu zaštitu od ptica poput onih na zračnim lukama. Moskva je vam takva, ona voli urbane legende.
ĐIR RIJEČNIM TRAMVAJEM
Također, preporučujem Muzej oružanih snaga (ul. Sovetskoi Armii 2) ili Muzej vojne tehnike kod Poklonnaya gore, gdje se možete fotkati na tenkovima, zrakoplovima, čak i na raketama malog i srednjeg dometa. Ako vas posluži lijepo vrijeme, tada možete poći na jedan „đir“ riječnim tramvajčekom po rijeci Moskvi (ima i skuplja varijanta s objedom na Radisson floti, a ima i obratno veoma jeftina varijanta – svakih dvadeset minuta kreće sa Berezhkovskaya naberezhnaya kod Borodinski mosta, a kartu možete kupiti na licu mjesta). Ako želite gricnuti nešto jeftino i neobično, tada vam preporučujem čeburegdžinicu „Družba“. (Da dobro ste pročitali, ovo je moja vlastita izvedenica u nedostatku boljeg prijevoda. Rusi još od sovjetskih vremena, a i prije, uživaju u istočnjačkom pecivu nalik na pancerote ispunjenog mljevenim mesom, koji se zove čeburek.
U Rusiji bi rekli: „čeburečnaja“, ali mi znamo bolje. Skoro isti okus, no tekstura, dakako, drugačija. Profesionalcima ostavljam znanstveno istraživanje o podrijetlu čebureka i povijesno-etimološke sličnosti s njegovim visočanstvom burekom, a nama preporučam da združeno u „Družbi“ uživamo u ovoj obaveznoj delikatesi. Na ovom kultnom mjestu (Pankratievski pereulok, 2), koje se praktički nije promijenilo od vremena SSSR-a, moguće je susresti intelektualce koji piju čaj, nogometne navijače s pivom, alkoholičare s votkom, pa čak i biznismene koje su vozači tamo dovezli u skupim Mercedesima. To je jedinstvena atmosfera „Družbe“ u kojoj je čeburek glavna zvijezda kuhinje.
GDJE SE KRIJU DELICIJE
Osim toga, širom Moskve postoji franšiza malenih ukrajinskih restorana „Taras Buljba“, gdje poslužuju uvijek preukusni boršč, a također naići ćete na caffe brend „Schokoladnitsa“ i „Kofe Haus“, gdje nije skupa klopa. GDJE FINO POJESTI Skuplja, ali i iznimno bogatija trpeza je u nacionalnim restoranima poput uzbekistanskog „Plov“ (Pokrovskiy Bulvar 14/6) ili gruzijskih restorana „Elardži“ (Gagarinskiy pereulok 15a) i „Hinkalnaya“ (Arbat 36/2) – ovaj je totalno seksi. U još višoj cjenovnoj kategoriji preporučujem restoran „Margarita“, u gostoljubivom kvartu Patriarših Prudov gdje su se zbila glavna događanja romana Mihaila Bulgakova „Majstor i Margarita“, i također preporučam restoran ruske kuhinje „Pushkin“ (Tverskoy bulvar26A). Sad nešto razmišljam – a možda sam ih i mogao tražiti novac za reklamu...
No dobro, ako želite u slast „smazati“ neko uzbudljivo preukusno pecivo ili desert onda vam je za to idealno mjesto „Remy Kitchen Bakery“ (Malaya Bronnaya 2). Naravno, to je samo vrh ledenog brijega što sve Moskva može ponuditi. Za razliku od drugih gradova, ona voli kad je se istražuje i otkriva, dragocjenosti su ovdje sakrivene u malim, krivudavim uličicama i čekaju da ih pronađete. Istražujte Moskvu i ona će vam uzvratiti zahvalnošću, a vi ćete veoma brzo moći sastaviti i svoj spisak, ako ništa – barem ne gori od ovog.