Premda više nije najbolji skijaš u Hrvatskoj i premda je bliži sportskoj mirovini nego kakvom dobrom plasmanu u slalomu, Ivica Kostelić još je najpopularniji hrvatski skijaš.
Vidjelo se to i na presici uoči utrka Svjetskog kupa (3. i 5. siječnja) kada su ga okružili brojni novinari, čime je od medijskog pritiska posve oslobodio mlade kolege Filipa Zubčića, Mateja Vidovića i Leonu Popović.
– Ovi mlađi dečki u boljoj su formi nego ja, no s obzirom na razliku u godinama, to ne treba ni čuditi. Inače, sve nas sljemenska utrka motivira više nego sve ostale utrke, a nadam se da će staza izdržati do moga startnog broja i da ću uspjeti ući u drugu vožnju – kazao je Ivica koji se prije tri dana vratio s kanadskog snijega i leda.
Realnost je borba za drugu vožnju
– Još se odmrzavam, jer ondje je najviša temperatura bila minus 17 Celzijevih stupnjeva. No, radujem se što je na Sljemenu staza već sada toliko dobra da se već sutra može voziti utrka. Nismo baš često imali priliku toliko dana prije utrke ondje trenirati.
Na Crvenom spustu skijala je i državna tajnica Središnjeg ureda za sport Janica Kostelić.
– Janica se kratko skijala, morala je otići na posao, a moj je posao još uvijek skijanje. To je puno bolji posao od njezina.
Sestre Janice u njegovu timu više nema, pa tako ni dobrih savjeta sa staze.
– Meni je normalno da smo svi na snijegu pa mi je bez nje čudno.
Upravo je Janica, kad je vozila bez štapa i rukavica, napravila najveće čudo na Sljemenu, pa pitamo Ivicu je li moguće još jedno čudo Kostelićevih?
– Nije mi cilj pobijediti, jer za mene je realnost borba za drugu vožnju. No, u sportu su čuda moguća i vjerujem u njih. Pa zar nije čudo to što Zagreb ima utrku Svjetskog skijaškog kupa.
Nije bilo kolege novinara kojeg nije zanimalo je li to možda njegova posljednja utrka na najdražem brdu?
– U Svjetskom kupu sigurno nije, a za Sljeme vam ne mogu reći. Ta utrka je još daleko pa ćemo o emocijama govoriti uoči utrke. No, činjenica jest da kraj moje sportske karijere nije daleko, možda potkraj ove sezone ili za četrnaest mjeseci.
Dakle, Ivica razmišlja i o nastupu na još jednim Zimskim olimpijskim igrama, onima 2018.
– Naravno da razmišljam i o tome, ali prvenstveno mislim na utrke koji su preda mnom. Dakle, na kombinaciji u Santa Caterini sljedeći tjedan i u Wengenu te na Svjetskom prvenstvu u veljači, na kojem bih možda mogao voziti i slalom.
Vesela prilika
Kad smo već načeli temu o neizbježnosti njegova odlaska sa skijaških staza, razmišlja li o kakvom scenariju posljednje predstave?
– Oduvijek sam planirao da i u toj utrci skijam potpuno natjecateljski.
A što misli o ideji da nakon tako završene utrke uzme gitaru i nešto odsvira u ciljnoj ravnini?
– Nisam o tome razmišljao. Uostalom, samo sam jednom svirao u ciljnoj areni, bilo je to 2002. u Adelbodenu i bilo je to prilično neplanirano. Prije cilja sam napravio ogromnu pogrešku i praktički sam stao pa sam mislio da ću ispasti iz prvih 30, a na kraju sam bio drugi, iza Bodea Millera. E, tada sam se raspametio i zamolio dečke iz benda, koji su imali pozornicu u ciljnoj areni, da s njima nešto odsviram. A svirao sam “Johnny Be Good” jer tu stvar valjda svi bendovi na svijetu znaju svirati.
Zašto takvo što ne bi ponovio i nakon posljednje utrke u karijeri?
– To je bila vesela prilika, a za mene oproštaj nije vesela prigoda. Nije ni tragedija, no skijanje je cijeli moj život i ne želim slaviti što se od njega opraštam.
No, zato će u Zagrebu biti priređeno drugo slavlje. Na stazi dugoj 150 metara, između katedrale i Manduševca, vozit će najveće skijaške legende, u čast 50. rođendana Svjetskog kupa.
– Tko god se sjetio toga, sjetio se jedinstvene i fantastične ideje. Bit će to sjajna reklama za Zagreb jer nijedan grad takvo što još nije napravio. A direktor Pavlek očekuje da će se niz tu stazu spustiti barem 15-ak pobjednika Svjetskog kupa, a među njima i Janica i ja. Kako se nikad nisam skijama spustio do Jelačić-placa, bit će mi to veći gušt nego utrka na Sljemenu.
bravo za Ivicu. pravi primjer sto bi sport trebao biti.