Završio je još jedan Sport Fest, sajam sporta, osmi ukupno, a sedmi u Poreču. Održavao se u gradu s ponajboljom sportskom infrastrukturom (osam dvorana), najviše hotelskih kreveta (5000) i najviše sportskih događanja u odnosu na broj stanovnika (20.000). Alan Balen sa svojim je suradnicima još jednom posjetiteljima ponudio zanimljivo i poučno iskustvo.
Nakon medijski zanimljivijeg konferencijskog petka (Velimir Zajec, Luka Milanović, Ivan Cvjetković, Maja Poljak, Silvio Njirić...), festivalska subota i nedjelja bile su posvećene sportskoj industriji, trendovima u njoj, sportskom turizmu, organizaciji međunarodnih sportskih priredbi, strateškom planiranju u sportu te digitalnim transformacijama i stvaranju prihoda u nogometu.
Zanimljivo izlaganje imao je Jordi Vinas, španjolski stručnjak za sportsko upravljanje, s 30 godina iskustva u sportskoj industriji, koji je iznio dva vrlo zanimljiva podatka. Jedan je iz engleskog istraživanja koje kaže da su u određenom gradu radnici u raznim industrijama u ponedjeljak i utorak bili 20 posto produktivniji ako je njihov lokalni klub te nedjelje pobijedio.
Budući da je svojedobno radio kao savjetnik u Saudijskoj Arabiji, suočio se nestrpljenjem ljudi koji posjeduju novac, ali ne i znanje. Oni danas žele strategiju, a već sutra rezultate pa su ostali zapanjeni rezultatima australskog istraživanja koje kaže da je za olimpijsku medalju potrebno deset godina s po milijun dolara ulaganja godišnje. Dakako, Saudijcima taj novac nije problem, ali je dojam da, kao i svi oni koji raspolažu enormnim sredstvima, nemaju strpljenja toliko dugo čekati.
U pretposljednjem panelu trebao je sudjelovati i Sanjin Španović, predstojnik ureda predsjednika Dinama, no ispričao se bolešću i nije se opravdano pojavio. Da se malo našalimo (nadamo se da nam Sanjin neće zamjeriti), kome ne bi pao imunitet nakon onakve zabrinjavajuće predstave dinamovaca u Puli.
No zato se, široka osmijeha, pojavio Andro Fistonić, direktor za razvoj u NK Istra, kojem je nakon onako dobre predstave protiv velikog favorita lakše braniti strategiju kluba čiji je vlasnik Baskonia-Alaves Group i čije je poslanje proizvoditi igrače za taj španjolski klub, ali i za tržište generalno.
Zato nam se zanimljivim činilo izlaganje Aleksandra Savića, direktora razvoja u srpskom prvoligašu TSC Bačka Topola, kluba koji je tijekom Drugog svjetskog rata igrao u drugoj mađarskoj ligi. Danas je vlasnik toga kluba srpski Mađar koji naveliko investira u nogometnu akademiju, o čemu je Savić i govorio:
– Mi smo u gradu od 15 tisuća ljudi, a imamo stadion kapaciteta blizu 5000. Naša nogometna škola ima 23 centra u Vojvodini i čini je 3000 klinaca. Zasad ne naplaćujemo članarinu i financiramo opremu svojih mladih članova, što je velik trošak, no naša je filozofija razvijati igrače. Osim toga, želimo stvarati i kvalitetne ljude i da naši mladi nogometaši govore tri jezika, da im se ne dogodi isto što i Branislavu Ivanoviću, koji je, kao igrač Chelseaja, izbjegavao davati izjave jer je loše govorio engleski.
Nama je zanimljivo bilo predstavljanje ljetnih kampova pod pokroviteljstvom hotelske kuće Valamar. Nabrojili smo ih deset iz područja glazbe, plesa i sporta, koji su nas i najviše zanimali (rukomet, košarka, jahanje, jedrenje, nogomet).
Tako su predstavljeni i rukometni kamp Luke Cindrića, kamp Juventusove akademije, koja je prisutna u 92 zemlje i čini je 25 tisuća djece, te košarkaški kamp bivšeg reprezentativca i dugogodišnjeg NBA skauta Danka Cvjetićanina u istarskom Novigradu.
A u Basketball Adventure by Danko Cvjetićanin negdašnji košarkaški as upustio se u partnerstvu s košarkaškim fanatikom Miroslavom Nađem.
– Nakon što sam 26 godina bio NBA skaut i nakon što sam se zasitio putovanja, a imam i dvoje male djece, prihvatio sam se posla organizacije ljetnoga košarkaškog kampa. Prvi smo održali već ove godine i imali smo 45 klinaca i klinki, a razmišljamo o tome da se proširimo da možemo primiti i dvostruko više djece od 12 do 16 godina. Moram reći da sam bio oduševljen ženskim dijelom kampa, cure su bile fajterice, a neke od njih su i iznimno talentirane.
Sajamski dio Sport Festa i ove su godine obilježili boksači zagrebačkoga Gladijatora, ali i obarači ruku i tjelograditelji, koji su imali i svoja natjecanja. I oba su bila zanimljiva, "rukohrvačko" (arm wrestling) bilo je dinamično, a pojavio se i svjetski prvak Rino Mašić, ali samo u natjecanju na lijevu ruku jer desnu čuva za skoru borbu za profesionalni svjetski nastup u Istanbulu. Bodibildersko natjecanje je, dakako, bilo mišićavo i pozersko, pa su i muški i ženski promatrači imali što vidjeti.
Posebna atrakcija, a s njima nikad ne možete promašiti, bili su Dunking Devilsi, slovenska trupa akrobatske košarke. Novost u njihovu programu bile su dvije djevojke, i to 16-godišnjakinje, Ema i Eli, koje su se sjajno uklopile u muško društvo letača (s trampolina na obruč). Posebno nam je zanimljiva bila Eli, srednjoškolka koja je u svom selu članica dobrovoljnog vatrogasnog društva.
Svoj štand na ovom, sad već etabliranom sportskom sajmu, imali su i Hrvatski olimpijski odbor, Zagrebački skijaški savez sa svojim simulatorom skijaških gibanja, ali i Građanski nogometni klub Dinamo, koji se na Sport Festu predstavio i s novim direktorom marketinga Hrvojem Puhalom. A on je, premda je i sam došao s novim idejama, imao što čuti od Carlosa Arranza, direktora marketinga španjolskgo prvoligaša Zaragoze. A taj klub je, koristeći moderne tehnologije, pokrenuo nevjerojatne načine povezivanja s navijačima a za pretpatnike su uveli ulazak na stadion uz prepoznavanje lica.
- Pokušali smo i s otiskom prsta no ljudi su se osjećali kao kriminalci koji ostavljaju otisak na policiji pa smo od toga odustali - kazao je Arranz.
U izložbenom dijelu sajma, na parketu dvorane Žatika, subota je pak bila posvećena klincima koji su se mogli loptati, skakati na trampolinu, udarati u boksačku vreću, "voziti" reli (na simulatoru), igrati stolni nogomet....
Zaintrigirala su nas i dva relativno nova sporta. Ljudskoj mašti nema kraja pa smo na djelu tako vidjeli "cornhole" i "discgolf", a oba dolaze iz Sjeverne Amerike. "Kukuruzna rupa" je sport koji podsjeća na boćanje samo što se na drvenu platformu i u rupu na njoj ne bacaju boće, nego platnene vreće punjene granulatima plastike (nekad je to bio kukuruz). Potiče iz ruralnih krajeva SAD-a, a danas američki prvak dobije 800 tisuća USD. "Discgolf" je mješavina frizbija (flying disc) i golfa u kojoj se isto osvaja prostor kao i u golfu (na 9 ili 18 rupa) da biste frizbi, a ne lopticu, stjerali u svojevrsnu metalnu mrežu.
Dva posljednja dana Sport Festa odvijala su se u partnerstvu s Cruyff Instituteom, čiji je predstavnik kazao da su to bila dva nevjerojatna dana koja će ostaviti trag u industriji sporta u Hrvatskoj.