'Nakon svega, strah me da je Cibonina svijeća dogorjela. Ljudi koji rade u košarci kruha su gladni'

Posljednju Ciboninu ovosezonsku utakmicu ABA lige Aleksandar Petrović (65) napustio je već na poluvremenu. Jer, već tada bilo je jasno da su vukovi tog dana bezubi i da zmajčekima ne mogu parirati. Što je to tako razočaralo klupsku legendu, čovjeka koji je u Ciboni ostavio trag kao igrač, trener, ali i klupski dužnosnik?

– Nisam očekivao takvu dominaciju Cedevita Olimpije, no isto tako moram ustvrditi da su igrači Cibone odradili nevjerojatnu sezonu koja graniči s herojstvom. Sa samo pet seniora dovukli su klub do trećeg mjesta u domaćem prvenstvu, dok su u ABA ligi izbjegli projicirano im samo dno ligaške ljestvice. Igrači su tako kupili vrijeme čelnim ljudima kluba, no čini se da su došli do svojih krajnjih granica. A kad nestane energije i emocija, onda se dogodi što i u ovoj utakmici. A to je signal ljudima koji vode klub da nije, kako se kaže, pet do 12, nego je 12 i 55 – pohvalio je Aco igrački kadar i uputio poruku onom rukovodećem:

– Oni su odradili dobar posao pregovarajući s vjerovnicima koji su povukli ovrhe, no sada je vrijeme da se donesu strateške odluke koje donose novac. Cibona se mora deblokirati kod HKS-a i vratiti dugove koji variraju između pet i šest milijuna eura. Jer, vrijeme je da se planira sljedeća sezona, no po onome što vidim i osjećam, nisam optimist. Igrači i struka kupili su upravi vrijeme, no njega sada nema više od dva-tri tjedna. Ako se sada ne pronađe rješenje, nemam iluzija da će biti pronađeno u lipnju ili kasnije.

GALERIJA Aco Petrović. Strah me da je Cibonina svijeća dogorjela

Što će sada Cibonini ulagači?

Nakon što je Aco prije dvije godine pokrenuo akciju prikupljanja sredstava za Cibonu, koja je potom obustavljena, došlo je do prvog susreta između njega i današnjeg direktora Tomislava Šerića.

– Sastali smo se u Novalji i to je bio ugodan razgovor. Šerić je inzistirao na udruživanju snaga, a ja sam rekao da može, ali pod uvjetom da se Cibona preoblikuje u športsko dioničko društvo, jer u ime ljudi koji su uplaćivali i do 50 tisuća eura ja nisam imao placet pristati na bilo što drugo što ne vodi športskom dioničkom društvu. Mi smo se tada razišli, a mene je sve strah da je sada svijeća dogorjela.

Zanimljivo bi bilo čuti što o ovome misle ti famozni strani ulagači u klub.

– Nakon onog ubrizgavanja od milijun i pol eura meni je savršeno jasno da je njima netko prodao priču da se na Ciboni može raditi biznis. Nažalost, u Hrvatskoj biznisa u košarci nema. Tu nema zarade. I zato je ovog trenutka upitno što sada ulagači žele. Je li to da kroz pretvorbu u športsko dioničko društvo postanu dioničari bez benefita ili oni samo čekaju da netko uđe u klub i vrati im taj novac?

Što pak s Cibonom planira Grad Zagreb?

– Te odnose ne znam. Ja Grad mogu pratiti jedino na temelju odnosa kakav imaju prema Košarkaškom centru “Dražen Petrović”. A to je najbolje opisao Jasmin Repeša rekavši da su, s hirovima nekog klinca zaduženog za sport u gradu, taj objekt pretvorili u dvoranu za koridu. I doista, takav oblik ima i Maestranza u Sevilli, arena za koridu u gradu u kojem sam dvije godine radio. A to se sve napravilo samo da bi se odigrale dvije utakmice Futsal Dinama.

Kako Aco ocjenjuje abaligašku sezonu preostala dva hrvatska kluba?

– Premda ima najstabilniju situaciju, jer je izašao iz predstečajne nagodbe, Split previše oscilira. Svaki put kada uhvate neki zamah i ti pomisliš da će nešto napraviti, oni se spotaknu. Zadar je ovog časa najbolja hrvatska momčad i on bi u ABA ligi imao dvije ili tri pobjede više da nije morao igrati paralelno i domaće prvenstvo. Njima se dogodilo da su u petak igrali u Sinju, gdje su im se ozlijedila dva igrača, i da su potom u nedjelju u Čačku, a potom i doma protiv FMP-a izgubili bodove s kojima su mogli izboriti četvrto mjesto i prednost domaćeg terena u četvrtfinalu doigravanja. Zapravo, svaki od naših klubova imao bi koju pobjedu više da nije bilo domaćih obveza, što znači da bismo možda i sva tri kluba imali u doigravanju. No ti naši abaligaši, zajedno s dva regionalna drugoligaša, očito nisu u stanju sjesti za stol i napraviti zajedničku platformu prema HKS-u.

A svi oni žale se, ali pojedinačno, na sustav natjecanja koji ih tjera da moraju igrati kompletno domaće prvenstvo, i to u čak tri kruga (33 utakmice).

VEZANI ČLANCI:

– Držim da bi Hrvatski košarkaški savez morao više osluškivati bilo svojih klubova. I morali bi pronaći način funkcioniranja, jer neće nama zbog takvog sustava natjecanja reprezentacija biti kudikamo jača. Ako nitko od vodećih klubova zemalja regije koja čini ABA ligu ne mora igrati domaće prvenstvo, a Studentski centar ga u Crnoj Gori igra s juniorima, morate se zapitati zašto svi oko tebe rade nešto drugo. Idu li oni svi u krivom smjeru?

U kakvom smjeru ide ABA liga kada se širi na 16 klubova radi ulaska Dubaija, kluba koji geografski u ovu ligu ne spada i koji će to plaćati godišnje dva i pol milijuna eura?

– Gledam na to iz više kutova. Uznemirava li sportski nekoga ta odluka? Očito ne uznemirava nikoga, jer Dubai nikome ne zauzima mjesto kada je u pitanju prolaz prema Euroligi, jer oni su to već dogovorili. S druge strane, u pitanju je neki novac koji se dijeli klubovima pa će za one s manjim proračunima to ipak biti benefit. Osim toga, uz Dubai će doći i novi sponzori, ali i skuplja televizijska prava. Znamo da će za prvu sezonu i Eurokup imati proračun od 12 milijuna, a, kasnije, za Euroligu 16 milijuna eura.

Vratimo se mi sezoni koja se polako privodi kraju. Tko je od naših klubova od nje imao najviše koristi?

– Ja bih rekao da je to Cedevita Junior, koja je igrala drugu ABA ligu. Imaju dva-tri mlada igrača sa sjajnim projekcijama i igraju dobro.

Kad smo već kod mladih igrača, vidi li naš sugovornik neki supertalent osim Michaela Ružića?

– Situacija je dramatična jer nova pravila omogućuju igraču da ne mora prvi profesionalni ugovor potpisati s matičnim klubom pa si ga tako mogao ugovorom vezati do 22. godine. I zato rad s mladima mora biti stručan i kvalitetan i mora se znati kakav će prolaz taj klinac imati prema seniorskoj momčadi. Ako toga nema, dogodi se slučaj Ružić i obitelj ode u Badalonu. Investicija u struku i rad s mladima jedini je način da ih se zadrži. I zato je, dok sam bio sportski direktor Saveza, moj “sveti gral” bio ustanovljavanje fonda od pola milijuna eura koji bi novac trebalo ubrizgavati u plaće ljudi koji rade s mlađim uzrastima. A ti su ljudi kod nas kruha gladni.

Je li Mile Karakaš, izbornik zlatnih europskih kadeta, koji je otišao trbuhom za kruhom u Rusiju, jedan od primjera potplaćenosti rada s mladima?

– Naravno. Da bi netko to kvalitetno radio, mora imati zajamčen kvalitetan život. To nije posao poput onog seniorskog trenera, koji se, po modi iz NBA lige, sve više svodi na jedan produženi trening dnevno. Rad s klincima je drukčiji i ti moraš biti na dispoziciji cijeli dan. A za takav posao moraš biti plaćen barem dvije tisuće eura. Dobar program za mlade i kvalitetan rad s njima jedini je ključ. Pa kad bi jedan Andrija Jelavić, dečko koji je 2004. godište, dobio priliku kao u Megi da igra u ABA ligi 30 minuta... I zato se ne treba čuditi što svi hoće u Megu jer to je perpetum mobile. I tako je menadžer Miško Ražnatović u situaciji da bira. A Mega je ove sezone nikad mlađa i nikad bolja.

A to se, upozorava Aco, čini realnijom opcijom nego prerani odlazak u neki od europskih velikana.

– Kada netko kao dijete ode u Real, vi morate biti svjesni da oni dovedu na desetke takvih klinaca. I svi misle da će uspjeti kao Dončić, a zaboravlja se na onih 95 posto koji su otišli prerano i nisu pronašli svoj put. A iznimno je nizak postotak onih koji u tom sustavu isplivaju.

Zašto nam se više ne događaju talenti poput Dražena, Kukoča, Rađe...?

– Osim što se s klincima više ne radi kao nekada, mi moramo svakom klincu dati priliku. Da nam se ne dogodi da Kapusta s 26 godina prvi put zaigra u reprezentaciji, a ispostavilo se da je to igrač s najvećom igračkom inteligencijom u regiji. Kad je jedan profesor Trninić uzeo u ruke Komazeca, on je drilom od njega napravio igračinu. Nažalost, mi više ne možemo platiti ljude koji imaju to znanje. Osim toga, sve je postalo ubrzanije i svi su željni što je moguće bržeg uzleta, pri čemu pati proces rada i razvoja.

Repeša junior talentiraniji od tate

Bi li Cibona, ako preživi, trebala biti inkubator za razvoj mladih igrača?

– Prije dvije godine Cibona je imala petorku koju su činili Gnjidić, Drežnjak, Nakić, Prkačin i Branković i koja je tijekom ljeta otišla iz kluba za nula kuna. Nijedan regionalni klub tog časa nije imao takvu domaću strukturu i to je bio pravi košarkaški genocid. Cibona je tada bila na štihu da napravi nešto kvalitetno, no momčad se razišla.

Unatoč tome, sklepana je momčad koja je, trenerski predvođena Josipom Sesarom, uspjela čak i osvojiti Ćosićev kup. No i prošlog ljeta došlo je do egzodusa pa je kormilo preuzeo Jakša Vulić, koji se u određenom trenutku povukao pa ga je naslijedio Dino Repeša.

– Jakša je radio dobar posao, no nije više izdržao. Za Repešu juniora, 32-godišnjeg Dina, mogu reći da je zanimljiv trenerski materijal, ima zanimljiva rješenja u taktičkom dijelu. Njegov otac Jasmin jako je dobar zanatlija, no čini mi se da je Dino talentiraniji nego što je mu je bio otac u njegovim godinama. A čini mi se i da će mu ova Cibonina situacija iskustveno jako dobro doći.

VEZANI ČLANCI:

Ova, baš kao i prošla sezona, jako će dobro doći i Luki Božiću, kojemu će cijenu znatno podići drugi uzastopni naslov najkorisnijeg igrača ABA lige?

– Trener Jusup postavio je Božiću profil igre koji je atipičan za današnju košarku i ne oslanja se na igru pick and rolla, nego na igru leđima košu, prije svega Božićevu. A on je u tome fizički dominantan.

Neki će reći da je upravo Aco započeo problem Božićeva neigranja za reprezentaciju jer ga kao v. d. izbornika nije stavio na popis objašnjavajući da prema njemu ne može postaviti igru kao što je postavljena u Zadru.

– Luka je 2017. bio sa mnom na turniru u Kini, u kojoj nije bio dobar kao danas pa nije prošao filtar za sastav reprezentacije na Eurobasketu 2017. Nakon toga ja možda nisam odigrao stabilno i sastavio sam listu bez njega, iako je igrao dojmljivo i tu su popucale niti. No sada je to pitanje za samog Božića, želi li ili ne želi igrati za reprezentaciju, ili ćemo svi čekati da vidimo što će biti sljedeći razlog, hoće li to biti zglob, umnjak ili nešto treće... Ako mu se ne igra za Hrvatsku, korektnije bi bilo to i reći. I to je dio teme kako bi on funkcionirao izvan Zadra jer znamo da je prije toga bio u Budućnosti, u kojoj se nije uspio adaptirati.

I zato je šteta, reći će Aco, što se Božić nije odazvao u ovogodišnjem Fibinu kvalifikacijskom prozoru.

– S obzirom na to da smo igrali u gostima s Francuskom i doma s Ciprom, bila je to prava prilika da se vidi koliko Luka može pridonijeti Sesarovu sustavu igre.

A Božić bi mogao biti jako važan igrač u dvjema kvalifikacijskim utakmicama s BiH u studenom, u kojima nam prijeti prvi neodlazak na Eurobasket otkako je Hrvatska samostalna.

– Bio bi to stravičan udarac, najveći dosad. Jer jedno je ako na velikom natjecanju ne uzmeš medalju ili ispadneš u nokaut utakmici, a drugo ako te na njemu uopće nema. A BiH može imati petorku dvometraša u kojoj svi u obrani preuzimaju i tada bi kreacija naših niskih razigravača Kapuste i Filipovića manje dolazila do izražaja. A ne otići na Eurobasket bio bi veliki udarac za hrvatsku košarku. Sjajno će biti igrati olimpijske kvalifikacije u najjačem sastavu, na kojem nismo bez izgleda, no naša su realnost te dvije utakmice s Bosnom i Hercegovinom. I zato molim Boga da Hezonja nastavi karijeru u Europi, a nije tajna da ima puno koketnih pogleda prema njemu iz pravca NBA lige.