Nedjelja za nedjeljom, jedna crnja od druge. Ako je Oslo bio Waterloo Nike Kovača i kockastih, Lille je Hirošima hrvatske košarke koja se nadala novom uzletu s domaćinstvom skupine Eurobasketa. Posljedice nezamislivo teškog poraza protiv Češke, reprezentacije koja je preko hrvatskih košarkaša, naravno, došla do najvećeg rezultata u posljednjih 25 godina, mogle bi biti toliko teške da je upitno kakva je više budućnost sporta čiju smo silnu prošlost mogli vidjeti u prvom redu Arene Zagreb na otvaranju. Jer, koji će sponzor, osim Tedeschija, uložiti u nešto tako bezuspješno i beznadežno!
Naravno da se i od momčadi kao što je Češka moglo izgubiti, recimo u neizvjesnoj završnici, pa bi se sva obrazloženja svela na lošu taktiku ili slab dan, ali kad u jednom trenutku gubiš 30 razlike, znači da je godinama sve nakrivo postavljeno i da plivaš u rijeci zabluda stihijski mašući rukama. Iz tog kuta je i dobro što smo tako teško nokautirani jer su ogoljeni sav nerad i nesposobnost ljudi koji su vodili ili još vode nekad trofejni sport... Mirko Novosel je manje toga zaboravio o košarci nego što oni znaju o njoj i vjerojatno ni u 78. godini ne bi tako loše prošao da je imao neku ulogu.
Bolje nije moglo završiti. Svega dva mjeseca prije EP-a na kojem smo bili jedan od četiri domaćina, HKS je dobio novog predsjednika iako se još uvijek ne zna može li Ivan Šuker po zakonu kao saborski zastupnik voditi sportski savez. Tko će im biti izbornik igrači su saznali šest mjeseci prije Eurobasketa, a postavljen je stručnjak za kojeg se u startu moglo znati da nije čovjek za neki ho-ruk rezultat i stvaranje atmosfere uz domaću publiku, već netko kome je potreban rad na duže staze. U tom smislu bilo bi logičnije da je momčad povjerena Aci Petroviću, a ne Perasoviću kojem je to bila i izbornička premijera na velikom natjecanju. Što može ispasti dobro, ali u hrvatskom slučaju završilo je debaklom.
Naravno, nije sva krivnja na Perasu, daleko od naših klupa možda napravi i velike stvari, ali kad momčad iz dana u dan igra sve slabije, umjesto da se diže, i kad igrači otvoreno priznaju da padaju i u snazi, onda znači i da si teško promašio s pripremama. Na kojima se jurio rekord u pobjedama, umjesto da se otkriju i riješe problemi u igri. No, izbornik je bar časno odstupio, a tko će od igrača poput njega reći "ljudi, oprostite, ali ja očito nisam za reprezentaciju"? Dontaye Draper bio je stranac u noći, Damjan Rudež nevidljiv, Ante Tomić iritantno neučinkovit, a upitno je i zašto se toliko inzistira na pozivanju Marka Tomasa, koji je vrijedan košarkaš, ali ne može izdržati pripreme a da se ne ozlijedi...
Nažalost, slika naših nacionalnih momčadi samo je odraz u zrcalu prilika našeg društva. Trpe se kvarnjaci i beskičmenjaci, a problemi se u ime mira u kući guraju pod tepih sve dok nas ne odnesu kao uragan. Mlade ne odgajamo, drugo mišljenje ne slušamo i dok je tako s rejtingom "smeće" i jeftinom demagogijom na sportskoj i drugim europskim kartama klizit ćemo u beznačajnost.
>> Ovo je noćna mora! Hrvatska treba zadržati tek 3-4 igrača
>> 'Žao mi je zbog ovakvog sramotnog i nečasnog oproštaja'
>> Tko je kriv za sramotu na Eurobasketu? Jurica Golemac kaže igrači, a vi?
Svi realni - jos jednom REALNI, ljubitelji kosarke u Hrvatskoj nisu (previse)razocarani . Razocarani su samo pojedini novinari koji su napuhivali balon od sapunice. Pripremne utakmice su jedno, drugo je cinjenica da vec dugo nemamo tim za ozbiljniji rezultat. Ista stvar s nogometom. Malo realnosti ne bi skodilo tu i tamo...