Najbolji novinar među vaterpolistima i najbolji vaterpolist među novinarima! I za jedno i za drugo može se reći da je “bio”, jer Renco Posinković od 2008. godine radi nešto treće, u Spaladium Areni je, iako je ljubav prema vaterpolu i prema novinarstvu, naravno, ostala.
Pa, kako Renco gleda na novinarsku epizodu u svom životu?
– Odlično je bilo u novinarstvu, upoznao sam puno dobrih ljudi, predanih poslu, entuzijasta. No, kad se otvorio ovaj posao u Spaladium Areni, djelovao mi je zanimljivim. Tako je i bilo, a poseban je izazov održati na životu ovakav objekt koji živi samo od svog rada, od iznajmljivanja, bez proračunskih sredstava – kaže Posinković, otac dvoje odrasle djece (Lorena, 31, arhitektica, Borna, 26, inženjer elektrotehnike).
Sedam ljudi - 70 milijuna eura
Vi ste voditelj prodaje i marketinga, dobro ste upoznati sa situacijom, pa zbog čega se Spaladium našao u problemima?
– Da, ja sam voditelj prodaje i marketinga, a u biti zajedno s kolegom Ivanom Ljubičićem i našom stečajnom upraviteljicom Natalijom Mladineo pokušavamo održati Spaladium u funkciji do okončanja stečajnog postupka, pa je moj posao puno kompleksniji. Tvrtka ima sedam ljudi a brine se o objektu vrijednom 70 milijuna eura. U stečaju je već 66 mjeseci a još je u funkciji zahvaljujući samo iznajmljivanju jer svi žele doći. Pa će kod nas biti održane košarkaške kvalifikacije za OI, možda i rukometne, a svakako Europsko vaterpolsko prvenstvo 2022. godine. A problemi su izvan Spaladiuma, potpisano javno-privatno partnerstvo nije do kraja konzumirano (tvrtka TPN Sportski grad je otišla u stečaj, banke su tužile grad – op. a.), a u ugovoru piše više-manje sve. Ono što je vidljivo je da je objekt u funkciji, bez obzira na to što dvije trećine Spaladium Centra nije završeno, a kredit podignut za izgradnju ovakvog vrhunskog objekta se ne vraća.
A zbog čega se splitski vaterpolo našao u krizi?
– Pa, nema financijske moći da se napravi jedan vrhunski klub, premda nije samo novac u pitanju. Ali u jedno sam siguran: splitski vaterpolo u ovom trenutku ima 10-ak vrhunskih igrača, ali i niz mladih igrača koji bi mogli napraviti velike karijere. Ali im za to treba vrhunski klub...
Bijač visoko postavio ljestvicu
Vratimo se veselijim temama, vaš izbor za vaterpolista godine predvodi ljevoruki topnik Maro Joković?
– Najzaslužniji je za broncu iz Gwangjua, u svim je klubovima igrao izvrsno. Nevjerojatno kvalitetan igrač koji ne oscilira u prezentacijama.
Visoko ste postavili i Bijača i Bušlju?
– Bijač je vratarska klasa, postavio je letvicu branjenja visoko, u utakmici protiv Mađarske bio je odmah do Jokovića. A Bušlje je stalno odličan, dominantan je u borbi sa suparničkim sidrašima.
Riječ-dvije o ostalima?
– Vrlić je vrhunski sidraš; Obradović je klasa, njegovi su golovi za pamćenje, Jug je s njim dobio više od igrača; Marcelić je najzaslužniji što se Mladost vratila trofejima, a Lončar je također vrhunski sidraš, i pomaže momčadi da bude bolja, ali Vrlić je ove godine bio za nijansu bolji – obrazložio je Renco koji se u cijeloj karijeri nije micao iz rodnog Splita.
Posinkovićevih sedam:
1. Maro Joković (Olympiakos) 7
2. Marko Bijač (Pro Recco) 6
3. Andro Bušlje (Pro Recco) 5
4. Josip Vrlić (Mladost) 4
5. Paulo Obradović (Jug AO) 3
6. Ivan Marcelić (Mladost) 2
7. Luka Lončar (Jug AO) 1