Goran Ivanišević trener je najboljeg srpskog i svjetskog tenisača Novaka Đokovića i to svi znaju. Manje je poznato da jedan hrvatski stručnjak, Miro Hrvatin, bdije i nad karijerom 21-godišnjeg Miomira Kecmanovića, dragulja srpskog i svjetskog tenisa, koji trenutačno zauzima 41. mjesto na ATP listi, a u konkurenciji igrača do 22 godine na visokom je petom mjestu u svijetu (prvi je Kanađanin Šapovalov). A od početka ove godine i karijera najveće ženske nade srpskog tenisa Olge Danilović (157. na WTA listi, 18. u konkurenciji igračica do 21 godine) povjerena je poznatom hrvatskom treneru Kristijanu Schneideru (bivšem učitelju Ane Konjuh i Borne Ćorić).
Što ih dovodi jedne drugima?
Pa kad se još sjetimo da je i Filipa Krajinovića, srpskog tenisača i vojvođanskog Hrvata (ima i hrvatsku putovnicu) svojedobno trenirao Ivica Ančić, a da je Nikola Pilić, formalno u ulozi savjetnika, kumovao najvećem uspjehu srbijanskog momčadskog tenisa, osvajanju Davisova kupa 2010. godine, onda možemo zaključiti da hrvatsko-srpska teniska suradnja ne samo da cvjeta nego i daje plodove. Bilo je i angažmana u suprotnom smjeru (Ivu Karlovića trenirao je Petar Popović, a Petru Martić Biljana Veselinović), ali u puno manjoj mjeri, što je samo plus za naše trenere. Mnogi od njih, naime, treniraju i igrače iz drugih zemalja: Ivan Ljubičić je trener Rogera Federera, Luka Kutanjac Ukrajinke Marte Kostjuk (78. na WTA listi), Nikola Horvat Poljakinje Magde Linette (42. na WTA listi), Željko Krajan Slovenke Polone Hercog (51. na WTA listi)...
No, vratimo se hrvatskim trenerima i srpskim igračima. Što ih dovodi jedne drugima? Goran Ivanišević kazao je svojedobno da igrače s ovih prostora može trenirati samo trener koji je također s ovih prostora:
– Imam teoriju da Balkanca može trenirati samo Balkanac. Balkanski trener može trenirati i druge, ali igrače s ovih prostora može trenirati samo Balkanac. Taj mentalni sklop, nenormalni, negativni, gdje i kad je sunce mi vidimo nekakav oblak koji će doći, može voditi samo Balkanac. Pomaže taj vic, humor koji mi imamo, ali postoji i ta negativnost – smatra Goran.
Miro Hrvatin, Hrvat iz Valbandona (pokraj Fažane) i sam bivši tenisač, Kecmanovića poznaje od njegove desete godine, još dok je ovaj s tetom dolazio na turnire u Istri.
– Sljedećih godina dolazio je na tjedan dana treninga i ljetovanja, sve dok s 13-14 godina nije otišao u IMG-ovu akademiju kod Nicka Bollettierija u Bradentonu na Floridi. Tad smo napravili trogodišnju stanku dok se nismo opet povezali i počeli raditi u kontinuitetu i to još dok je Miomir igrao juniorske turnire do 18 godina – kaže Hrvatin, a na upit je li bilo kakvih problema zbog toga što najveći srpski talent za trenera ima Hrvata, odgovara:
– Tenis je individualni sport i većinom su roditelji ti koji snose najveći dio troškova tako da oni i odlučuju tko će biti trener. Naša suradnja je od početka jedna lijepa priča i koliko je meni poznato nije bilo nikakvih problema. Puno je primjera iz tenisa i sporta općenito u kojima su povezani ljudi iz bivše Jugoslavije. Nemamo jezičnih barijera, a i mentalitet je sličan.
Željeli smo čuti i neutralno mišljenje po tom pitanju, pa smo riječ dali Branimiru Horvatu, koji se u tenisu pojavljivao u nizu uloga.
Hrvatski treneri su kvalitetni
– Ima nešto u tome. Goran je to rekao na svoj osebujan način, no činjenica je da se tu radi o sličnom jeziku, ali i o karakteru i mentalitetu. Bliži smo nego kad je riječ o nekom anglo-saksonskom treneru, ali sve ovisi i u kojoj je fazi tenisač. Đoković je u Ivaniševiću, uz neosporno tenisko znanje i iskustvo, tražio malo i sličan karakter, ozračje, malo opuštanja... Dok je Hrvatin druga priča, on je Kecmanovića takoreći i odgojio - napomenuo je Horvat, dodavši:
– Sad Gorana mnogi iz Srbije pitaju za savjet, on ima puno kontakata, pa im kao rješenje može ponuditi hrvatske trenere koji su uistinu kvalitetni.
Usput nam je Horvat otkrio da mu je sin Roko (19), također tenisač, otišao studirati na glasovitom sveučilištu Columbia u New Yorku (financije i upravljanje) te da je zbog tromboze (pretreniranost) morao na operaciju. Sad je sve u redu i čeka se Rokov povratak na teniske terene.
POGLEDAJTE VIDEO: Spektakularna izložba Hrvatska svijetu
A zakaj Hrvati i Srbi ne bi surađivali? Obični ljudi imaju pravo ostaviti prošlost iza sebe i (poslovnu) sreću potražiti i izvan svoje zemlje.