Naša sramota pred očima svijeta: Milijuni će ovih dana gledati apokaliptične slike iz Zagreba

Hrvatski nogometni reprezentativci okupljaju se danas u švicarskom St. Gallenu, gdje ih u srijedu od 20.45 čeka prijateljski ogled sa Švicarskom (15. na Fifinoj ljestvici, Hrvatska 8., nap. a.), još jednom selekcijom koju vatreni nikada nisu pobijedili.

U tri međusobna susreta imamo dva remija (Barić, Kovač) i jedan poraz (Štimac). Švicarce vodi bosanskohercegovački Hrvat, 57-godišnji Sarajlija Vladimir Petković.

Nekoliko je intrigantnih fenomena oko te utakmice. Primjerice, ovo je prvo službeno okupljanje vatrenih nakon Rakitićeva oproštaja, a bit će ovo i prvi Modrićev nastup ove godine.

Također, prvi put otkad je izbornik, Dalić ima na raspolaganju najproduktivnijeg europskog nogometaša, Andreja Kramarića, a kako se Raketa oprostio, izbornik sada lako može pronaći idealnu poziciju za Andreja. A ne ga opet "utopiti" u vršku napada kao nedavno u Portu i Parizu.

Šime i Tin daleko od terena

Zanimljivost je i da su u redovima Švicaraca i Hrvata dvojica Dinamovih centarfora, suigrača, ali i konkurenata, Mario Gavranović i Bruno Petković. Švicarac je u ovom trenutku efikasniji od Hrvata (5-1 u pogocima), ali u svojoj reprezentaciji ima jaču konkurenciju; Ittena iz Glasgow Rangersa, Mehmedija iz Wolfsburga, Seferovića iz Benfice i Vargasa iz Augsburga. Brunini konkurenti su Čolak iz PAOK-a i Budimir iz Mallorce.

Nažalost, ovo je okupljanje naše reprezentacije specifično i po neobičnom i sad već zabrinjavajućem trendu da ni jedan naš desni branič, dakle ni Šime Vrsaljko ni Tin Jedvaj, u ovoj sezoni ne da nisu nastupili za Atletico iz Madrida, odnosno Bayer iz Leverkusena, nego nisu ni konkurirali za momčad.

Tako Daliću na raspolaganju nominalno na toj poziciji ostaje samo jedan kandidat s pristojnom minutažom, Filip Uremović iz ruskog Rubina. On je debitirao u srazu s Francuzima, i ostavio solidan dojam, ali on nije desni, nego središnji branič i igranje na bočnoj poziciji sigurno ga ne čini najsretnijim.

Doista je teško pojmiti da takva nogometna sila kao što je Hrvatska još od Šime Vrsaljka (rođen 1992. godine) nije bila u stanju stvoriti pristojnoga desnoga braniča.

Naravno, nitko Daliću ne brani da na neki način kroz reprezentaciju počne vraćati u život Šimu Vrsaljka, no veliko je pitanje u kakvom je on fizičkom stanju i formi s obzirom na to da nije nastupao još od ožujka. S druge strane, Hrvatska se može pohvaliti da na raspolaganju ima čak trojicu lijevih braniča, Barišića, Melnjaka i debitanta Bradarića.

Sramotne scene

Hrvatska reprezentacija nakon povratka iz Švicarske u nedjelju u Zagrebu igra treću utakmicu u Ligi nacija, sa Šveđanima. Novost je da će se ta utakmica u Maksimiru igrati s gledateljima (kao i ona s Francuskom sljedeće srijede), koji će moći kupiti ulaznice samo za zapadnu i sjevernu tribinu, dok su tribine istok i jug zatvorene za publiku nakon potresa koji je pogodio Zagreb u ožujku.

Tako će u svijet iz Zagreba otići apokaliptična slika polupraznoga maksimirskoga rugla, na kojemu će biti uprizorena repriza najveće utakmice koja se u nogometu može igrati, finala Svjetskog prvenstva.

Dvije najbolje reprezentacije svijeta, Hrvatska i Francuska, sučelit će se pred raspuknutim i ogoljenim betonskim kolosom, kao da igraju u Pripjatu nadomak nuklearke u Černobilu, a ne u središtu civilizirane Europe. Nažalost, i to je slika hrvatskog nogometa, ali i još više odnosa vlasti prema nogometu, zadivljujućem fenomenu po kojemu je Hrvatska najprepoznatljivija.