Na Olimpijske igre u Japanu Barbara Matić, popularna Barbi, otputovala je s epitetom svjetske džudaške prvakinje. A kada kao takvi dođete na neko veliko natjecanje onda imate poseban status, ponajprije u svezi s očekivanjima od vas. Predstavlja li to Barbari Matić (70 kg) problem?
– Ne, jer nakon tog svjetskog zlata meni je sada nekako lakše. Kada sam išla na Svjetsko prvenstvo, najveća želja bila mi je da se ne ozlijedim kako bih mogla nastupiti na Olimpijskim igrama. No koncu se na SP-u dogodilo zlato i sada imam puno manji pritisak jer jednu medalju već imam.
Nagradu stavlja sa strane
Kažu da zlato mijenja život svojem vlasniku, a olimpijska medalja još i više. Koliko se Barbarin život promijenio nakon svjetskog zlata?
– Tjedan nakon osvajanja svjetskog naslova “iskakala sam iz paštete”, ostalo se nije promijenilo. Osim što sam me možda malo više ljudi prepoznaje. Čak sam i čula komentare na ulici u stilu: “Je li ovo ona svjetska prvakinja?”
Za svjetsko zlato dobila je 26.000 eura, i to od Svjetskog džudo saveza, a za olimpijsko bila bi nagrađena sličnom svotom, ali od hrvatske države. Što je učinila s tom nagradom?
– Meni je zapravo pripalo 80 posto, a to je 5200 eura, a treneru 20 posto odnosno 2800 eura.
Pa lijepa je to svota, može se kupiti vrlo dobar automobil.
– Hvala Bogu imam sponzorski automobil, preko Hrvatskog džudo saveza, pa mi ne treba. Ostavit ću to sa strane, ustrebat će kad-tad.
Hoće li išta od toga Barbi uložiti u vlastiti razvoj, na masaže i savjete o zdravoj prehrani?
– Pitanje fizioterapeuta rješavamo preko Saveza, a nutricionist mi nije potreban jer sam regulirala prehranu, i to za vrijeme koronapauze. Malo teže sam skidala kilograme jer nisam kvalitetno jela, no sada sam to regulirala tako da ne jedem ništa iz pekare ili s rafiniranim šećerom, sama pravim kruh i slično. Kada sam skinula ta dva – tri kilograma “kvalitetne” masti, a ne vode, onda je sve postalo lakše. Osim toga, nastupam u svojoj prirodnoj kategoriji jer džudo ima takav status na OI da se njemu kategorije ne spajaju kao u nekim drugim borilačkim sportovima.
S obzirom na to da se svim putnicima na Olimpijske igre skretala pozornost na vremensku razliku i veliku vlagu, kako se s tim nose Barbara i njezine cure iz ekipe Karla Prodan i Ivana Maranić? – Po pitanju vlage, mislila sam da će biti puno gore. Osjeti se to, koža nam se masti, ali nije niša prestrašno. Kada je sunčano, onda peče i to je jedino gore nego u Splitu. U onih pet dana u Tokamachiju odradile smo potrebnu aklimatizaciju i čim smo došli u Tokio, normalno smo spavale. Dakle, uhvatile smo vremensku zonu.
Bez druženja i aktivnosti
Uhvatile su cure korak i s režimom života u Olimpijskom selu.
– Režim je takav da maske moramo stalno nositi, osim u restoranu i vlastitoj sobi. U Selu nema nikakvih aktivnosti ni posebnih druženja da se što više izbjegavanju okupljanja ljudi.
I prigodom ovog razgovora Barbara nam je djelovala orno, no sve do njezina nastupa bit će otvoreno pitanje je li moguće u mjesec i pol dana doseći dva vrhunca sportske forme?
– Vidjet ćemo. Nikad nije ovako bilo da je SP mjesec i pol dana prije Olimpijskih igara. Važno je da sam zdrava i da sam u Poreču, na pripremnom kampu, imala sjajne suvježbačice, a bilo ih je nekoliko koje će u mojoj kategoriji nastupiti i u Tokiju.
POGLEDAJTE VIDEO: Sandra Perković otputovala u Tokio