Večernjakov 41. izbor najboljeg košarkaša započinjemo s Milanom Karakašem (37), tvorcem najvećeg rezultata hrvatske košarke u godini najvećeg kraha hrvatske seniorske reprezentacije.
Trener je to kadetske vrste koja je, predvođena Prkačinom, Tišmom i Perasovićem, postala prvak Europe.
>> Pogledajte tko su najplaćeniji hrvatski sportaši
Karakaš sa zanimanjem prati što se događa s kadetima i šteta je što ove godine nema Svjetskog kadetskog prvenstva (U-17) jer se ono održava svake druge godine.
Real na Tišmu ozbiljno računa
– Tišmu sam gledao 10 dana u Madridu jer mi je klub omogućio da idem na edukaciju u Real.
Što se događa sa Tišmom? Kako Kukoč iz Dubrave napreduje u selekcijama kraljevskog kluba?
– Koliko sam shvatio iz razgovora sa šefom Realove struke Albertom Angulom, oni su njime vrlo zadovoljni i na njega ozbiljno računaju. Moj je dojam da je Tišma među tri Realova juniora koji najozbiljnije kandidiraju za prvu momčad. Znatno je napredovao, no sada prije svega mora zadovoljiti tjelesne zahtjeve jer su u juniorima Reala pravi tjelesni monstrumi. Osim toga, on igra za drugu momčad Reala koja se natječe u 4. ligi, u kojoj ima puno starijih i snažnijih igrača.
Je li odluka da Roko Prkačin u prvom dijelu sezone igra za trećeligaša Rudeš najsretnija?
– Teško mi je to reći. Možda bi bilo bolje da je odmah priključen prvoj momčadi Cibone, no da bi netko bio spreman za igranje na nekoj razini mora biti dominantan na razini niže.
Nastave li se razvijati prema očekivanjima, mogu li 16-godišnji Prkačin i Tišma već 2021. kandidirati za mjesto u seniorskoj reprezentaciji koja bi tada trebala igrati na Eurobasketu?
– Držim da je to moguće, no ne treba to stavljati na teret ni njima ni HKS-u. Oni to trebaju zaslužiti igračkim napredovanjem i ne smijemo doći u situaciju da im se to poklanja. Uostalom, pred njima su još brojna natjecanja mlađih dobnih skupina kao što je Europsko juniorsko prvenstvo, a nadam se i Svjetsko prvenstvo igrača do 19 godina.
Zajedno s njima razvijati bi se trebao nastaviti i sam Karakaš.
– Što će godine više odmicati imat ću više iskustva i ambicije će mi rasti. Ako igrači mogu sanjariti o tome da jednog dana zaigraju za euroligaše ili NBA klubove, zašto i mi treneri ne bismo na to imali pravo. Svjestan sam koliko je to teško i da nije baš najrealnije, no pucam na najviše pa ćemo vidjeti kamo će me to odvesti. No i da se dogodi da cijeli život radim s juniorima, bit ću sretan čovjek jer radim ono što volim.
Osim u Madridu, Karakaš se već usavršavao u košarkaškoj Europi. Bio je Perasovićev gost u Efesu i Trinchierijev u Bambergu.
– Prije tri godine, još dok je bio savjetnik u KK Split, Dino Rađa uspostavio je kontakt s trenerom Celticsa Bradom Stevensom i govorilo se da bi se možda moglo nešto dogovoriti. No, kako je to financijski zahtjevno, a i Rađe više nema u klubu, od tada se o tome nije ozbiljnije razgovaralo.
Osjećam respekt kolega
Koliko vam je europsko kadetsko zlato promijenilo stručni život?
– Nije mi ga posebno promijenilo, tek toliko što osjećam malo veći respekt kolega nego dosad. Recimo, kolega iz Kvarnera donio mi je bocu vina kao čestitku za zlato s kadetima. No, ja i dalje vodim juniore i B momčad Splita koja pod imenom Universitas igra u Prvoj ligi.
Budući da radi s mladima, Karakaš itekako osjeća pad popularnosti košarke uvjetovan i slabim dometima seniorske reprezentacije.
– Osjeti se to kod djece u izboru sportova, a najviše se vidjelo u onom razdoblju dok je rukomet s Balićem i Metličićem postizao najveće uspjehe. Tada ste na splitskim ulicama mogli češće vidjeti klince u Balićevu dresu nego u dresu nekog košarkaša. Svako dijete koje odlazi na igralište želi se zamisliti kao uspješan igrač, a ja se nadam da će ih što više driblati i šutirati i vikati da su Bogdanović i Šarić, sutra možda Prkačin, Tišma... Kada reprezentacija počne postizati bolje rezultate i djeca će se odlučivati za košarku.
Na pitanje o najboljim seniorima u protekloj godini, Karakaš je prvu dvojicu izabrao bez imalo razmišljanja.
– Bogdanović i Šarić. Bojan je imao kontinutet dobrih igara, pogotovo u jesenskom dijelu. Šariću se pak dogodio disbalans u novoj momčadi, nakon “tradea”.
Od trećeg do petog mjesta su igrači iz europskih klubova.
– Iako su nevjerojatan potencijal i neki od njih mogu biti i All-Star igrači, nisam htio nikoga staviti od ostalih NBA igrača jer su, recimo, Žižić i Zubac dobili pravu priliku tek u siječnju 2019. Zato sam prednost dao Simonu i Tomiću koji su imali važne uloge u euroligaškim klubovima, a Žorić je bio MVP ABA lige. Možda je to nepošteno prema Ukiću i Bilanu koji igraju odlično u Francuskoj.