Nakon što su europski klubovi u prijelaznom roku ludovali za hrvatskim nogometašima, odjednom je posljednjih dana užarene ljetne tržnice zavladala pomama i za hrvatskim nogometnim trenerima.
Tako su potkraj kolovoza angažmane dobili Kruno Jurčić u turskom Adanasporu i Nenad Bjelica u poljskom Lechu iz Poznanja zaokruživši broj naših stručnjaka u Europi na deset, dok još četvorica sjede na klupama uglednih azijskih klubova. Takvo izvozno bogatstvo hrvatske nogometne struke nije zabilježeno još nikada od samostalnosti, što je priznanje svakome od njih pojedinačno, jer je prepoznata njihova izvrsnost, ali i Nogometnoj akademiji HNS-a koja kao na traci izbacuje vrhunske trenerske talente.
Predsjednika Trenerske komisije HNS-a Ivu Šuška pitamo odakle iznenada takav interes za hrvatske nogometne trenere.
– U bivšoj SFRJ u prednosti su pri odlasku u inozemstvo bili srpski stručnjaci, jer je u Beogradu bilo sjedište nogometnog saveza i trenerske organizacije. Usto, brojni srpski treneri angažmane u inozemstvu ponajviše duguju utjecaju i ugledu u Europi legendarnoga Miljana Miljanića – podsjeća Ivo Šušak na neka stara vremena i odmah se vraća na ishodište naše teme.
Pogreška s Olićem
– Rekao bih da je naša struka čak i kod nas do sada bila podcjenjivana, a osim nekolicini vrhunskih svjetskih trenera, stručnjacima iz liga petice ne priznajem da su kvalitetniji od naših. Evo vam primjera Ivice Olića. Dečko je kao 19-godišnjak otišao u Herthu, u kojoj njemački stručnjaci nisu prepoznali njegov talent pa se vratio u Hrvatsku, gdje je, u rukama naših trenera, izrastao u napadača svjetske klase. I onda, gotovo deset godina nakon neuspjele epizode u Herthi, toga istoga Olića kupio je Bayern.
Šušak se slaže da su rastu rejtinga naših stručnjaka pripomogli i ugled i rezultati hrvatske reprezentacije.
– No ne samo A-vrste, jer i naše mlade selekcije već godinama postižu zapažene rezultate, sve s potpisima hrvatskih stručnjaka. Također, Europa zna i da su Modrić, Eduardo, Ćorluka... u najosjetljivijim godinama prolazili kroz ruke hrvatskih trenera. Naši su stručnjaci u nekom trenutku njihova razvoja znali procijeniti da oni više nisu za Dinamo, pa su ih slali na posudbe koje su se pokazale presudnima za njihovu afirmaciju. Također, svi naši reprezentativci, izuzev Rakitića, prošli su naše škole, učeći od naših trenera. Naravno da se veselim što su europski klubovi zainteresirani za naše stručne kadrove i što im se sve više otvaraju vrata inozemnih odredišta – zaključio je Šušak.
Lako do angažmana
Hrvatska ove sezone ima čak trojicu trenera u ligama tzv. petice, što nikada nije imala, čak ni u vrijeme doajena Ivića, Barića, Blaževića i Krešića. Dapače, Ivan Jurić, Niko Kovač i pogotovo Slaven Bilić startali su impresivno u klubovima bogate tradicije, i polako ali sigurno grade si zvjezdani status. Kako god završile njihove epizode u Genoi, Eintrachtu i West Hamu, sva trojica lako će pronaći nove unosne angažmane. Njihova klasa bit će prepoznata i valorizirana.
Za usporedbu, Splićanin Sergije Krešić svoju je eru u Primeri počeo 1987. godine u Burgosu, i nakon toga dobivao angažman u još čak devet španjolskih klubova.
Osim što će si povisiti tržišnu vrijednost i značajno poboljšati krvnu sliku svojih žiro-računa, naše će trenerske zvijezde gotovo u pravilu u svoje brodove ukrcati i ponekoga bliskoga, pouzdanoga i lojalnoga sunarodnjaka.
Tako širom Europe, od Velike Britanije do rubova Azije, pa onda i u zemljama Bliskoga istoka, unosni honorari zajamčeni su cijeloj vojsci pomoćnih i kondicijskih trenera, trenera vratara, videoanalitičara, liječnika, fizioterapeuta...
Igor Tudor u Karabüku uza sebe ima Harija Vukasa, Tonija Modrića i Sandra Tomića, Biliću u Londonu asistiraju Nikola Jurčević, Miljenko Rak i Edin Terzić, Zlatko Dalić u Emirate je odveo Borimira Perkovića, Anela Karabega i Joška Španjića, Branko Ivanković u iranski Persepolis Sretena Ćuka, Igora Panadića i Marka Stilinovića...
Zanimljivo, Hrvatska u ligama petice ima jednak broj tenera kao i europski prvak, najveća europska menadžerska sila Portugal (Sousa - Fiorentina, Jardim - Monaco, Mouriho - Man. United), dok ih Nizozemci imaju samo dvojicu (De Boer - Inter, Koeman - Everton), kao i Englezi (Pardew - Crystal Palace, Howe - Bournemouth).