Tiho, bez navijača, bez neke velike pompe, čak u mraku (jer je na stadionu nekoliko minuta nestalo struje) Rijeka je u Šibeniku podigla Rabuzinovo sunce.
U finalu Kupa svladala je Lokomotivu s 1:0 i treneru Simonu Rožmanu (37) i ostaloj momčadi kamen je pao sa srca jer su sezonu završili s osmijehom na usnama.
– Da, lijepo je probuditi se s osmjehom i nekim olakšanjem. Bilo je naporno, ali proveselili smo se. Osjećaj je sjajan – javio nam se Rijekin strateg jutro nakon utakmice.
Emotivno težak tjedan
– Malo je vremena proteklo od slavlja, još smo pod adrenalinom i utiskom onoga što smo napravili. Proslavili smo kako treba. Otišli smo na večeru, proveselili se, a kada smo došli u sedam ujutro u Rijeku, navijači su nas čekali. Slikali su se s trofejem i baš mi je drago da sam se opustio s dečkima.
Rekao je riječ, dvije i o samoj utakmici koju je golom u 77. minuti riješio Tibor Halilović.
– Motiv je bio na maksimumu, bili smo jako mirni. Znali smo da neće biti mnogo prilika, bilo je teško, jako vruće, a na poluvremenu smo ponovili bitne stvari, morali smo paziti da se ne rastegnemo, znali smo da će doći koja prilika i da se mora iskoristiti. Problem je bio što je Franko (Andrijašević) ležao zbog nokauta pa ga je hitna odvela, bio je to šok za igrače pa smo htjeli fokus okrenuti na teren i uspjeli smo.
Pitali smo Rožmana je li osjetio pritisak da mora osvojiti ovaj trofej jer su ga osvajali i njegovi prethodnici Matjaž Kek i Igor Bišćan.
– Nije bilo lako, uvijek te uspoređuju s prethodnicima. No, nismo se fokusirali na prošlost, nego na ono što je danas. Lagao bih kada bih rekao da je bilo lako. Bila je velika želja predsjednika kluba da osvojimo Kup, ali nije stvarao pritisak. Ovaj tjedan bio je jako emotivan za mene, sve sam držao u sebi i sretan sam što nam je svima pao kamen sa srca i što smo uspjeli.
A ono što je morilo trenera i igrače bila je smrt majke Antonija Čolaka.
– Antonio je krasan dečko, volim ga kao sina. Nenormalnu energiju ulaže u trening, u momčad. Početkom tjedna umrla mu je majka i svima nam je bilo teško, ali sretan sam kako smo uspjeli ovaj tjedan privesti kraju – kaže trener koji u svom životopisu već ima jedan trofej, prvi je osvojio u Slovenskom kupu s Domžaleom.
Trenersku karijeru počeo je u Celju, a kada je preuzeo prvu momčad 2014., postao je najmlađi trener u Prvoj slovenskoj ligi. Odveo je i Celje do finala Kupa. Sada je trofej osvojio s Rijekom kojoj je to već treći kup u posljednjih pet godina, a drugi zaredom. Koja je tajna Rijeke i Kupa?
– Tu je taj pobjednički mentalitet, gard, to je prisutno u svakom koraku, u svakoj debati kroz cijelu sezonu. Nismo mi to sada promijenili, tako je cijelo vrijeme. Imamo tu iskusnih igrača, oni imaju osjećaj kada što treba napraviti. Sada se svi veselimo barem jednu noć kao mala djeca jer smo sve ispunili. Svake godine bit će teže i teže, konkurencija će biti jača. Bit će neizvjesna i sljedeća sezona.
A sljedeća prvenstvena sezona počinje već 15. kolovoza, vremena za odmor je malo. Rožman je svojim igračima dao tjedan dana.
A do novog nogometnog kruga, prisjetio se ovog koji je završio.
– Bilo je uspona i padova. Igra je bila na dobroj razini cijelu sezonu, daleko da je top, ali vidi se što želimo. Uspjeh je osvojiti trofej i ima mnogo dobrih svari koje su već napravljene za sljedeću sezonu. Imamo mnogo mladih igrača, nekima smo podigli cijenu i kvalitetu igre, to su sve pozitivne stvari. Da ima mana, ima. Kiksali smo negdje, ali sve je to život. Sretan sam što smo iz svega izašli jači. Imamo jaku podršku u upravi, znaju se ciljevi točno i mnogo je lakše tako raditi. Imamo odličan stožer s iskusnim trenerima i s nama malo mlađima. Imamo mlad i ambiciozan kadar, a još k tome osjećamo podršku u gradu i u ljudima – kaže Slovenac na klupi kvarnerske momčadi kojemu su čestitke za ovaj trofej stigle sa svih strana:
Vrijeme provodi s obitelji
– Matjaž Kek mi je poslao poruku, kao i mnogo trenera iz Slovenije. Bio sam iznenađen koliko ljudi prati Rijeku u Sloveniji. Hvala svima na podršci i čestitkama. Lijepo je probuditi se s osmijehom na licu i svakom treneru bih poželio ovako nešto, da osjeti tu radost.
S obzirom na to da je trenutačno jedna od omiljenijih osoba u Rijeci, upitali smo ga prepoznaju li ga ljudi kada šeće ulicom? Uživa li u statusu celebrityja?
– Nisam tip koji bi često izlazio, imam kuću, s obitelji sam. Imam dva sina, idu u školu i najviše vremena provodim s njima ili pak sa svojim trenerima. Malo sam u društvu, posao te emotivno prazni i moraš raditi na sebi da bi bio svaki dan na top razini. Ljudi su kulturni, neki se žele slikati, a ja sam otvoren što se toga tiče. Nikada nije bilo problema pa ni kada smo lošije igrali. Grad daje podršku. Ljudi vole klub, ali ja ne želim biti celebrity – zaključio je.