Tresao se Maksimir, a nije bio potres! Gol je! Pa tako u dva navrata. Skandiranje igračima, navijanje, stojeći aplauzi. Više se nije ni sjedalo. Razdragani navijači grlili su se uzdignutih ruku na tribinama. Hrvati se 'pale' na velike, a skinuti skalp Arsenalu u Zagrebu, pisat će se pod jedan od najvećih klupskih uspjeha, kojeg su oni vidjeli uživo. Priča za sljedeća desetljeća. Milina za uši. Nemoguća misija, koja je ostvarena. Kada se tome nitko nije nadao. Ali to je slast i draž nogometa. Srušiti 354 milijuna skuplju momčad i pritom to doživjeti na tribinama za navijača modrih je dan koji će se zauvijek pamtiti.
Hoćemo li prezimiti?
– Hoćemo li sad prezimiti u Europi? – pitali su se na odlasku. Porasli su odmah apetiti, tako to ide...
Sve je počelo u podnevim satima. Na stadionu, sa šalovima oko vrata, otac i sin Nenad (45) i Matija (18) penjali su se na zapadnu tribinu. Uzbuđeni što će uskoro čuti himnu Lige prvaka u svom gradu, ni ne sluteći da će kući zagrljeni od sreće.
– Karte jesu skupe, ali za vidjeti uživo Arsenal, i to praktički u našem kvartu Šalati, nismo dvojili. Volimo nogomet, gledamo i drugu ligu, pa nam je manje važno je li na čelu kluba Zdravko Mamić ili netko drugi. Mi tu nismo zbog Mamića, već zbog Dinama. Iako, i on bi mogao malo poraditi na svom ponašanju, kako se predstavlja u javnosti, nije lijepo... – kazali su dečki sa zapada.
Dinamo su došli pozdržati i navijači iz Slovenije.
– Navijali smo za Dinamo! Nitko od slovenskih klubova nije se plasirao u Ligu prvaka, a mi smo došli iz Ljubljane, kako bi gledali Ligu prvaka uživo. Što je s Matjažem Kekom? Zar je zaista moguće da Slovenac bude izbornik Hrvatske? – raspitivali su se Andrej (40) i Uroš (40) iz Ljubljane.
Maksimir je mahao svojim nogometašima koji su podigli ruke, nisu štedjeli dlanove. Pobjeda, koja svakako spada u red onih o kojima će pričati generacije.
Bully, njega tražite, rekli su nam navijači Arsenala u centru Zagreba, kada smo ih tražili da nas odvedu do svog vođe par sati uoči utakmice Dinama i Arsenala u Ligi prvaka. Vodili su nas od jednog do drugog Engleza, probijali smo se kroz par stotina veselih navijača, nekih istetoviranih po cijelom tijelu, a međusobno su si govorili:
– Ide kod Bullyja.
Čim bi ga spomenuli, odmah bi nam napravili mjesta za prolaz. Trajalo je neko vrijeme dok nismo došli do stola u kafiću Potepuhu iznad Dolca, za kojim je leđima okrenut bio dugokosi navijač u crvenom dresu. Na leđima "Bully". Nasilnik.
– Mene tražite? – kazao je dugokosi navijač predstavljajući se.
– Zovem se Anthony Hall Arsenal.
Zovete se Arsenal?, pitamo ga u čudu, misleći da je riječ o nadimku.
– Da, to mi je srednje ime, promijenio sam ga zbog ljubavi prema klubu. A nadimak mi je Bully. I nije to jer sam nasilnik, već zbog rinčice u nosu – kazao je dok nam je pokazivao vozačku dozvolu na kojoj zaista piše "Anthony Hall Arsenal".
Dudu je bio sjajan
– Jutros kad sam se probudio u zagrebačkom hotelu, imao sam osjećaj da sam ovdje već bio, i jesam, kada smo igrali s Dinamom 2006. godine. Ali, idem na 60 utakmica svake sezone, pa tako 30 godina, tko bi to sve popamtio. Ali, sjećam se vašeg Eduarda, igrao je odlično za nas, ali mu ipak nismo dali previše vremena – kaže Arsenal (54) sa žujom u ruci.
Jesu li se roditelji ljutili zbog toga što ste mijenjali ime?
– Nisu, nikad im to nisam priznao... – kaže Arsenal.
S njim u društvu, bio je i navijač James (33).
– Iz Manchestera sam, a iako imamo dva gradska velikana, ja sam navijač Arsenala. Fantastično nam je u Zagrebu, nismo imali nikakvih problema, a grad je prekrasan, čist... Vratit ćemo se – složni su Englezi.
>>Dinamo srušio Arsenal na Maksimiru i upisao jednu od najvećih pobjeda u povijesti
>>Na Maksimir je došlo 18.000 gledatelja, pogledajte kakva je bila atmosfera
>>Igrači Dinama: Ovo je pozivnica publici da napunimo Maksimir!
To govorim godinama..Biti ce jos Mamica, ali jedan je DINAMO: Bravo svim navijacima..BBB imaju futsal i nek tako ureduju hahaha