MALO MISTO Među najžešćim navijačima Hajduka u Dalmaciji u zaselku Podlukovnik već desetljećima "žive" za Dinamo, a sude im - balote

Navijačko rivalstvo kao prijateljski ritual

Foto: import
Navijačko rivalstvo kao prijateljski ritual
11.08.2007.
u 15:21
Pogledaj originalni članak

Bilice kraj Šibenika poznate su kao jedno od najvatrenijih uporišta Hajdukovih navijača u Dalmaciji. No u zaselku Podlukovnik u toj općini jedna skupina već desetljećima uporno prkosi navijačkoj tradiciji šibenskog zaleđa i nevjerojatnim žarom - "živi" za Dinamo.

Predvodnik te neobične skupine "Dalmatinaca plave krvi" je tamošnji popularni veseljak Niko Jakšić - zvani Čako. U privrženost Čakine škvadre modrima uvjerili smo se i sami kad smo ga u srijedu za vrijeme utakmice Dinamo  Domžale posjetili na njegovoj "balotani" i improviziranoj konobi u Podlukovniku.

 Sve je bilo u prepoznatljivu dalmatinskom stilu. Rezao se drniški pršut i pikantni ovčji sir, točio domaći debit, a iz zvučnika se orila klapska pisma i hitovi Miše Kovača, koje je Čako pratio zvonkim tenorom: "Dalmatinac sam, tu sam rođen ja".

No, Dinamo je u srcu
- Ja sam stopostotni Dalmatinac i ponosim se time, ali Dinamo je moj klub i volim ga cili život- objasnio nam je Čako.

Bližila se utakmica. Čako i navijački mu sljedbenici Vlado i Skeja, odjeveni u Dinamove majice, zauzeli su mjesto na klupama pred televizorom.
- Sad će i oni - rekao je Čako, pogledavši nestrpljivo na sat kao da na poslu iščekuje kraj radnog vremena.

Tek što je to izgovorio u konobu je banula nekolicina muškaraca odjevenih u bijele majice.
- Šta ste se skupili tu!? Dinamo danas ne može dobit, ispada ko i svake godine - umjesto "dobra večer" s vrata je grmio Mladen Cigić - Cigo.

- Zamisli ti ovog Talijana!? Kako me samo provocira - komentirao je Čako dolazak svog prijatelja Cige kojeg "Talijanom" naziva zbog njegove provokatorske naravi.

Žestoka "talijanska" podbadanja nastavila su se sve do ubačaja s desne strane koji je Tomo Šokota glavom zakucao u gol. Provokacije više nisu imale uporište.
Vrhunac rivalstva je uslijedio tek nakon utakmice, u velikom okršaju dinamovaca i hajdukovaca u balotama.

Čako je veliki meštar od balota, vrhunski izbijač, no i Cigo iz bile momčadi je pravi balotaški virtuoz. Igrala se neizvjesna partija, začinjena sočnim psovkama, provokacijama i svađama pri mjerenju.

Pobjednik je dobiven u zadnjem, infarktnom valjanju u kojem je Čako zadnji igrao. Sve je bilo u njegovim rukama - njegova balota je odlučivala pobjednika. U odlučujućem valjanju, Čaki je zadrhtala ruka i balota nije imala dovoljno snage.

Cigo je skočio ko katapultiran.
- Eto ti, moj Čako. Ti si ko Dinamo u Europi - kad triba, zakažeš! Tako će biti i protiv Werdera - sladio je Cigo svoju pobjedu.

Čako je tužan sjeo na zidić.
- Kad ćemo se konačno riješiti ovog provokatora - dobacio mu je netko iz tima.

Čaki se razvukao osmijeh na licu.
- Ne daj bože da ga se ikad riješim. Šta bih ja bez njega - prošaptao je Čako.

Pogledajte na vecernji.hr