Bez imalo buke dogovoren je prijedlog novog kolektivnog ugovora između ureda NBA lige i Udruge NBA igrača. A nije uvijek bilo tako, štoviše bilo je tu i štrajkova pa i napola odigranih sezona, pa tako pamtimo i dvije skraćene sezone. No ovoga puta svakako će podići prašinu prijedlog da se NBA igrači ne testiraju na marihuanu, što je proces koji je započet još za vrijeme pandemijskog balona kada se prestalo s do tada ustaljenim nasumičnim testiranjem.
Dopušteni stimulans
Naime, u duhu ideje legalizacije korištenja marihuane (negdje je to samo u medicinske svrhe) NBA igračima tehnički će biti dopušteno pušiti travu i da napušeni dođu na utakmicu. Dakako, druga je stvar kako će na to reagirati njihovi treneri i hoće li dotičnima smetati da im je igrač "high".
U američkom je svijetu sporta bilo dosta rasprava o tome pa je Hans Breiter, profesor psihijatrije s Northwesterna, kazao sljedeće:
– Kao rezultat genetskih predispozicija, marihuana može prouzročiti paranoju i psihotičan tip razmišljanja. No isto tako, neki su njeni sastojci korisni za kontrolu boli i za oporavak od ozljeda.
Ako je suditi po Mattu Barnesu, igraču koji je promijenio devet NBA klubova i postao prvak s Warriorsima, trava bi mogla biti dopušteni stimulans.
– U svim svojim najboljim utakmicama bio sam pod njezinim utjecajem. Doduše, nije to bilo u svakoj utakmici, ali u mojih 15 godina bilo je toga mnogo – rekao je Barnes prije pet godina dodavši još i ovo:
– Stereotip je da je to droga crnih sportaša. Mi smo jedina liga koja je testirala igrače četiri puta nasumce u sezoni. Zašto? Nitko nije testirao igrače na alkohol ili na tablete koje nam daju naši liječnici i koje nas uništavaju. A testiraju na marihuanu jer znaju da mi to volimo.
Barnes je danas ESP-ov analitičar, partner je Stephenu Jacksonu u najpopularnijem američkom sportskom podcastu "All The Smoke", a bit će i gost ovogodišnjeg zadarskog Sports Media Festivala.
Ovog je časa nejasno što će biti ako nekoga od NBA igrača zaustavi policija i u njegovu posjedu nađe marihuanu koja je u rekreacijske svrhe dopuštena u samo 23 savezne države od njih 50.
Osim toga, ova se vijest zacijelo neće svidjeti Međunarodnom olimpijskom odboru odnosno Svjetskoj antidopinškoj agenciji (WADA) na čijoj je listi zabranjenih sredstava još uvijek i marihuana. A to znači da bi se već na sljedećim Olimpijskim igrama moglo dogoditi da se neki NBA igrač iz sastava američke (ili neke druge) reprezentacije zaboravi i da usred natjecanja bude izbačen s Igara.
Uživanje marihuane od vrhunskih sportaša još uvijek je naširoko proturječna tema. Jedni će reći da kanabis poboljšava sportsku izvedbu, a drugi će govoriti o njegovim analgetskim vrlinama i drugim medicinskim benefitima.
Na tragu svega ovoga, NBA igračima bit će dopušteno investirati u tvrtke koje uzgajaju i prodaju kanabis, ali i u kladioničarske kompanije, iza čega stoji ideja omogućavanja igračima dodatne financijske stabilnosti još dok su u naponu snage. Doduše, i dalje bi ostala na snazi stroga zabrana klađenja za sve igrače pod NBA ugovorom, ali i za dužnosnike i zaposlenike NBA.
Ovaj put neće biti obustave rada kao pregovaračkog sredstva. Dva takva slučaja nanijela su američkoj industriji profesionalne košarke nemalu financijsku štetu.
Dva velika "lockouta"
U sezoni 1998./1999. takozvani lockout trajao je šest mjeseci pa je sezona bila skraćena na 50 utakmica, što je imalo za rezultat i otkazivanje All-Star Weekenda. Takvo stanje neki su NBA igrači iskoristili za kratkotrajno igranje u europskim klubovima u svrhu održavanja forme, ali i zarade.
Dvanaest godina kasnije razdoblje zaključanih NBA dvorana i trening-centara trajalo je pet mjeseci pa je osnovni dio sezone bio skraćen na 66 utakmica, umjesto standardne 82. A sezona sa 16 utakmica manje donijela je vlasnicima klubova i igračima po 400 milijuna dolara manje. Na gubitku su bili i svi oni povremeni zaposlenici (zaštitari, čistači, konobari...) u dvoranama u kojima se utakmice igraju.
Ovoj put sve je prošlo glatko i potpisan je sedmogodišnji ugovor koji stupa na snagu ovog ljeta i s kojim nastupa doba prilične liberalizacije koja se, kao što rekosmo, mnogima u svijetu sporta neće svidjeti, a posebno neće Međunarodnom olimpijskom odboru. No, NBA liga ionako je nadliga, poslovni svijet za sebe, koju nije briga što o njoj misli krovna svjetska sportska kuća.•