Baš kao što se na licu svakog Indijanca vidi vječna tuga zbog zatiranja njihove rase dolaskom bijelih došljaka, tako se i na licu Georgea Karla vidi depresija zbog američke košarkaške katastrofe na Svjetskom prvenstvu.
Kukočev klupski trener ostat će vječno obilježen kao vojskovođa koji je s NBA postrojbom drugog reda izgubio tri bitke.
- Nije dovoljno staviti 12 zvijezda u momčad i očekivati uspjeh. Nedostajala su nam tri igrača da budemo puno uspješniji - razigravač poput Kidda, strijelac poput Raya Allena i visoki igrač, netko između Duncana, Garnetta ili Shaqa - opravdava se Karl.
Strateg šeste selekcije sa SP-a još nije napisao izvješće o tome jer to nitko od njega još nije ni tražio. Očito je svima jasno što se u Indianapolisu dogodilo.
- Na raspolaganju sam svakome tko o europskoj košarci želi razgovarati. Novoizabrani trener Larry Brown moj je prijatelj i bit će mi lako provesti s njim neko vrijeme na golfištu i razgovarati o tome. Želim i dalje služiti košarci i pomoći svojoj zemlji.
Velike su to riječi pokore za nekoga tko je izgubio od Argentine, SRJ i Španjolske.
- Igrati protiv najjače međunarodne reprezentativne konkurencije bila je moja najteža prilagodba u trenerskoj karijeri. Kada u NBA vodite momčad, ne igrate uvijek protiv najboljih, ima utakmica u kojima možete pobijediti i ne razumijevajući kako protivnik igra. No, protiv Argentine i Jugoslavije to ne možete jer igraju tzv. match-up zonu koja vas ubija. Proveo sam puno vremena razgovarajući s trenerima sveučilišnih momčadi i gledajući te utakmice. Ne mislim da sam ekspert za taj dio taktike, no košarkaški sam ovisnik. Mnogo je reprezentacija na SP-u (SRJ, Argentina, Novi Zeland) igralo napad uz puno kretanja, što smo i mi pokušali ove sezone u Bucksima. Europljani su napravili sjajan posao kopirajući dobre stvari iz NBA lige i naše sveučilišne košarke, a sada mi krademo od njih.
Kad smo ga pitali koja je poruka za američku košarku stigla sa SP-a, počeo je filozofirati.
- To je za mene slavljenje američkog načina igre, NBA košarka postala je drugi najpopularniji sport na svijetu, poslije nogometa. Svijet se zaljubio u našu igru i postao njezin bolji ambasador nego što smo to mi. To nam je veliki kompliment. Da biste bili još bolji, ponekad morate pasti, tresnuti o zemlju.
Tresnuti bi ove sezone, i te kako, mogli i njegovi Bucksi. Riskantno se upustio u razmjenu s Atlantom dobivši Kukoča za Robinsona. A Kukoča sada, zbog ozljede palca desne ruke, neće biti šest tjedana.
- Zadovoljan sam kako stvari idu. Mi se sada iz napadačke momčadi preobražavamo u obrambenu. Toni je važan dio momčadskog rada u napadu, suigrače čini još boljima, poboljšava našu igru svojim odličnim dodavanjima. Zbog visine i mogućnosti da igra okrenut i licem i leđima prema košu, vrlo je zanimljiv igrač i suparnicima uvijek problematičan.
Toni je sredinom devedesetih, u majici čikaških Bikova, bio najbolji šesti igrač lige. Može li to ponoviti i među Srndaćima?
- Konkurencija je za tu nagradu jača nego ikada. Na klupi ima sjajnih igrača. Statistički gledano, Kukoč svakako ima šansu, no to će ovisiti i o uspjehu momčadi.
WASHINGTON Dražen BRAJDIĆ