Ne bih ništa mijenjao da se mogu vratiti na prijašnje utakmice

Ovi decki mogu vise, treba nam izbornik koji ce nas odvesti u finale. Goluza je imao svoju priliku, sad je red na nekog drugog.

Prvenstvo je završeno. Hrvatska ovaj puta nije osvojila medalju. Nije to katastrofa. Pogledajmo koliko se ulaže u rukomet u Hrvatskoj i koliko je učinjeno do sada? Pogledajmo samo zadnja četiri velika natjecanja. Donijeli smo tri brončane medalje i jedno četvrto mjesto koje nas odvodi na Svjetsko prvenstvo slijedeće godine - bez dodatnih kvalifikacija. Osobno to smatram uspjehom. Naša očekivanja su jednostavno uvijek maksimilna. Ulaganja u taj najtrofeniji momčadski šport u Hrvatskoj toliko su mizerna da je čak pomalo i čudnovato koliko je do sada postignuto uspjeha. Deset godina igramo u samom vrhu svjetskog i europskog rukometa. Jedan prosjećni klub njemačke rukometne lige ima veći proračun nego Hrvatsku rukometni savez. Na toj temi se mnogi odgovorni moraju zamisliti. Da ova momčad može više i bolje to je van svake dvojbe. Ovaj puta nije išlo i nisu u danom trenutku bili na visini. Ni fizički ni psihički. To pak je onaj dio odgovornosti koja pada na Goluže. Psihički odskliz počeo je na utakmici protiv Francuske. Sami smo sebe slomili. Odigrano je poslije fantastično drugo poluvrijeme protiv poljaka. Protiv danca igrali smo više od polovice jednog poluvremena s igračem manje. Na početku drugog poluvremena te utakmice ispustili smo šansu otići u odlučujuću prednost. No danas mislim da su i udarci Čupića završili u mreži njemački bi suci našli mogućnost kako progurati domaćina u finale. Danci nisu ništa naročitog pokazali na turniru u svojoj zemlji. Kad su naišli na provog jakog protivnika - a to smo bili mi - trebali su pomoć sudaca. Igrački nisu ništa iznad nas. Budući da stalno vrlo pažljivo pratim velika natjecanja uvijek iznova vidim kako velike "rukometne nacije" diktiraju i Svjetskom i Europskom rukometnom savezu kako mnoge utakmice imaju završiti i kako suci imaju suditi. Sve je na kraju jedna najobičnija prevara na tim natjecanjima i ne pobjeđuju najbolji nego oni čiji savezi imaju najveći utjecaj. Tu strada rukomet. Nama nedostaje onaj pobjednički8 mentalitet, inat u igri i stabilnost odigrati nekoliko vrlo dobrih utakmica zaredom. Kada to uspijemo mislim da nam nitko neće više moći pljuvati u juhicu. Da li je Slavko Goluža ispravam čovjek na mjestu izbornika? Odgovor na to ostavljam drugim ljudima koji nose odgovornost u našem rukometu. Moramo se i financijski pojačati, promijeniti "taktiku" jednotjednih priprema pred velika natjecanja pa rezultati neće izostati. Momčad za budućnost postoji. Vrlo kvalitetna samo treba stručne ljude koji će postojeće potencijale znati razvijati i pripremati za velike pobjede. Danas nije propao hrvatski rukomet, samo smo završili jedno natjecanje bez medalje. Ne vidim neke velike razloge za paniku.

Goluza tvrdoglaviji si od tovara,prvo sebe mjenjaj zatim ostalo,decki ginu ali ocigledno taktika ne odgovara,kako ne bih mjenjao rekao si znam gdje je greska protiv Francuza,onaj rezultat na poluvremenu s Dancima bih i moja baba zadrzala,pljujes po sucima sramotis nas u svijetu,sada smo imali sansu najbolju od kako si izbornik a prosli smo bez medalje,kada se rat,bitka gubi kriv je zapovjednik u ovom slucaju si to ti,doci do polufinala i tako se poigravati s rezultatom koji smo imali uvijek na poluvremenu je nemoguce,pa nisu to protivnici poput srbije i slovenije da mozes igrati lijevom rukom!!!!!!!!!!!!!!!!