Sa šiltericom, u trapericama i majici kratkih rukava Ivica Kostelić veselo hoda kao dječarac, a kretnje tijela ničim ne odaju da je iza njega 15 operacija. No, to je samo privid, jer rezultati govore da situacija ipak nije tako blistava.
– Ne boli me kad hodam, ne boli me ništa ni kad trčim, samo boli kad skijam – smije se Ivica na svoj račun.
I to se ove sezone vidjelo, uspio je pobijediti tek u posljednjoj slalomskoj utrci, i to onoj Prvenstva Hrvatske... Svaka čast srebru sa OI, ali u Svjetskom kupu, realno, bilo je za zaborav. Završili ste sezonu kao 42. skijaš svijeta, što je razlog takvom strmovitom padu?
– Moja kriva procjena... Pogreška je bila u tome što se nisam ljetos odmorio. Ja sam mislio da je rehabilitacija kao odmor, ali to nije. Otišao sam ravno na treninge, bila je to isključivo moja odluka, a pokazalo se da sam bio u krivu. Druga greška bilo je što sam dopustio da oslabi koljeno, a time i cijela desna noga, pa su mnoge tehničke greške koje radim tijekom vožnji bile posljedica toga. Pa je tu bio i problem s leđima.
Je li ovo zadnja sezona u Svjetskom kupu?
– Definitivno nije, a vjerojatno jest. Vidjet ću kakvo će biti zdravlje, rezultati pa donijeti odluku hoću li skijati do 2016.
Ponovi li se ovakva sezona, bliži li se tada kraj?
– Vjerojatno. No, ne mislim da se ovakva sezona može ponoviti.
Najavili ste redukciju utrka, po kojem će se ključu one ‘brisati’ s kalendara?
– Smanjit ću broj utrka, to je sigurno, no ne vjerujem da ću ih odmah na početku sezone propuštati, to će vjerojatno biti kad se sezona razvije. Vidjet ću kako stojim u brzim disciplinama, procijenit ću kada vidim osvajam li bodove i onda odlučiti što ću voziti. Uglavnom ću propuštati spustove, a pokušat ću se u superveleslalomu i veleslalomu vratiti među najboljih 30.
Koji će biti vrhunac sljedeće sezone?
– Moj je cilj medalja s kombinacije na Svjetskom prvenstvu u Vailu i Beaver Creeku.
Kako ćete se odmoriti?
– Ove godine neću sjesti u gumenjak, već u malu jedrilicu. Rezervirao sam si prva tri tjedna lipnja za odmor. Neću ploviti daleko, bit ću na južnom Jadranu. Nisam baš toliko dobar u jedrenju da bih išao u avanture, držim se kao neiskusni skiper sigurnih distancija.
Janica se često žalila da je stariji brat neće sa sobom povesti na pučinu. Hoće li žene moći ovoga puta ukrcati se na brod ili opet neće?
– Pa naravno!
Naravno da ili naravno ne?
– Ha–ha, pa naravno da će cure moći...