Ne borim se radi novca, nego zato što i dalje u tome uživam

Jedno od posljednjih poglavlja svoje bogate karijere (s njim nikad niste sigurni je li borbama doista došao kraj) Cro Cop će započeti u nedjelju u tokijskoj Saitama Areni, u dvorani u kojoj se borio najviše puta u karijeri. Bez obzira na to što je nedavno proslavio 42. rođendan, Mirko Filipović i dalje je borilački stroj.

- Vjerujem da sam jedan od rijetkih ljudi na svijetu koji je ušao u 43. godinu i koji je u stanju proći tako rigorozne pripreme. No, živim sportski, rekao bih spartanski, pa mi godine nisu prepreka.

Ja se time ne prostituiram

Mirko će se ovaj put boriti s 11 godina mlađim Korejcem Hyun Man Myunom, i to na Grand-prixu relativno mlade japanske organizacije (Rizin) u čijem turniru otvorene kategorije ga mnogi vide favoritom, što je i veliki kompliment njegovoj vitalnosti.

- Da ne vjerujem da imam izgleda osvojiti turnir, što ne znači i da hoću, ne bih u to ulazio. Jako sam se dobro pripremio, nisam nimalo smanjio intenzitet treninga, a možda sam ga i pojačao da kompenziram godine. Mnogim poznatim borcima znalo se dogoditi da pod stare dane žele zaraditi crkavicu, no ja se nikad ne bih išao tući za šaku dolara na račun stare slave a da nisam spreman, jer to bi bila sportska prostitucija. Ne borim se zbog novca, jer sam zaradio dovoljno, nego zato što to volim.

Završnica turnira bit će krajem godine i to je najdalje što je planirao.

- Bio bih najsretniji na svijetu kada bih osvojio i taj turnir, no bit ću okružen borcima od kojih nijedan, pa tako ni taj Korejac, nema što izgubiti, a ja imam. No, nekima je možda teško shvatiti moju strast prema nečemu što je opasno, stresno, naporno. Nema tog novca kojim možeš platiti bolji osjećaj od toga kada ti sudac digne ruku nakon borbe. A bome nema ni ružnijeg osjećaja kada ti nakon borbe ruka ostane dolje.

Osim Stipe Drviša i Saše Milinkovića te dvojice prijatelja Tomislava Davidovića i Mladena Blažaka, na put će s Mirkom danas i dvojica njegovih “hardcore” poklonika – Mario Minga i Ivan Blažević.

- To je sjajna ekipa s kojom se uvijek dobro provedem. Radujem se zafrkanciji koja nas čeka u danima do borbe, a u nju ćemo uključiti i dvojicu fanova koji će imati svoju sobu u istom hotelu s nama.

Nije da ga prati strah od letenja, no nije ni ljubitelj dalekih avionskih putovanja.

- Kada se dogode turbulencije nije mi lako, a Stipe zna biti mokar kao da je ispod tuša izašao pa se, kada se avion trese, ponekad i za ruke držimo. Uglavnom, čim počnu turbulencije, ja gledam stjuardesu. Ako je ona mirna, miran sam i ja.

Sin borbe ne gleda uživo

Kako to obično biva, sve dok se ne vrati kući i svi članovi obitelji prolaze stanje nelagode. Hoće li ga gledati sinovi?

- Maleni Filip vjerojatno neće, a Ivan će gledati naknadno, kada mu mama javi da je borba završila. Tijekom moje posljednje borbe, protiv Gonzage, nervozno je šetao po kući, sve dok mu mama nije viknula da je gotovo. Nije to stolni tenis pa da je najgore što ti se može dogoditi da te loptica pogodi u čelo. Ovdje ti netko može otkinuti glavu.

Premda je sada na krovu svijeta, američki Hrvat Stipe Miočić, prvak UFC-a, i dalje govori da mu je Cro Cop uzor.

- Stipe je prekrasan dečko i ja ga volim. Posebno je drag čovjek i zato mi je za njega jako drago. Kada ste u vrhunskoj formi, tada sve lakše podnesete pa i onakav nokdaun. Miočić je iznimno potkovan borac, vrlo snažan, veliki profesionalac. Volio bih ga vidjeti u Zagrebu prigodom obrane naslova, no to nije realno zbog američkih udarnih termina, jer to znači da bi njegova borba u Zagrebu bila u pet ujutro, a to nema smisla ni prema borcima koji bi se borili, a ni prema europskim poklonicima slobodne borbe.