Kao i prethodnih 13 godina, zlatna veslačka braća Sinković dobar dio i ovog ljeta provode u Sinju (gdje spavaju), odnosno na hidroelektrani Peruća (gdje veslaju).
– Ja sam tu svako ljeto od 2004., a Martin od 2005. – ističe stariji brat Valent i dodaje da za veslanje u okruženju nema boljeg jezera od perućkog.
Sami montiramo ponton
No isto tako nema ni skromnije ‘opremljenog’ jezera od ovoga. Naime, Sinkovići sa svojim trenerom Nikolom Bralićem rade u improviziranim uvjetima pa jedan od naših najtrofejnijih sportskih trenera ističe:
– Nakon što se raspala SFRJ mi smo išli na pripreme u Austriji, no ja sam se zapitao zašto bismo naše pripreme plaćali u devizama kada imamo Peruću. U pripremama za Vojne igre 1998. nagovorio sam tadašnjeg izbornika da probamo na Perući koja je baš tada bila obnovljena nakon što je za rata minirana i devastirana.
>> Pogledajte doček braće Sinković u Zagrebu
No uz jezero nema nikakve veslačke infrastrukture:
– Mi svaki put kada ovamo dođemo moramo sami montirati ponton, bez kojeg ne možemo raditi jer smo, spuštajući čamac s kamena, njih nekoliko razbili. Zato, kada dolazimo ovamo, naručimo dizalicu da nam to stavi na vodu. Oko tog pontona je svakodnevna briga jer ga moramo ili otpuštati ili zatezati, ovisi o tome pada li jezero ili raste. Osim toga, moramo dovesti i vlastiti gumenjak, a za čuvanje čamca koristimo kontejner splitskog Gusara, na čemu im hvala. Trebalo bi malo i poravnati obalu, da nema ovako oštrog kamenja, jer onda bi mi sami spuštali i sidrili.
Zar bi to napraviti trebao biti problem? Nama se čini da nebi.
– Voljeli bismo da se netko zauzme da ovdje bude veslački centar jer su vodeni uvjeti savršeni. No nismo mi ti, dečki i ja, koji bi te stvari trebali sinkronizirati s načelnikom općine Hrvace i rukovodećima iz HEP-a, odnosno direktorom hidrocentrale.
Srećom, jednim dijelom ovakvo stanje Braliću i braći i odgovara jer na jezeru nikad nema gužve, za razliku od Zatona, najljepše naše prirodne veslačke staze, gdje je nakon svibnja vrlo prometno.
– U Zatonu postoje dva hangara i ponton, no od svibnja ti tamo ne možeš raditi jer je puno turista i jedrilica, a ovdje nema nikoga osim nas. Doduše, k nama znaju doći Slovenci koji nakon Peruće svoje pripreme finiširaju na Bledu ili Bohinju, kao i mi na Jarunu s kojim smo ovo ljeto imali sreće. Naime, nekim čudom nije bilo puno lopoča, valjda zato što je zbog brojnih kiša vodostaj bio dosta visok – objašnjava Bralić.
Kod Valenta i Martina nismo primijetili da proklinju zlu sudbinu što nemaju uvjete kao i njihovi konkurenti. Štoviše, oni uglavnom šute i rade i vrlo im malo toga smeta. A suprotno tome, pokušajte zamisliti reakciju naših elitnih nogometaša da ih HNS smjesti u hotel s tri zvjezdice.
A čini se da im Sinj kao lokacija za pripreme privatno prilično odgovara, što naglašava i Martin koji se i oženio Sinjankom.
– Manuela i ja smo se upoznali baš za vrijeme jednih naših priprema, no da ne bude zabune, nisam ja ni tada prekršio ništa od trenerovih postulata. Uostalom, Brale od nas i ne traži vojničku disciplinu jer zna da smo ovome što radimo maksimalno posvećeni i vrlo dobro znamo kakvo bi nam ponašanje štetilo. Sretna je okolnost što ja, kada imam slobodno popodne, uvijek mogu otići ženinoj obitelji, baš kao što i Valent skokne do obitelji svoje supruge Antonele jer se on oženio Splićankom.
Ustajanje u 6, spavanje u 22
Jedan dan Sinkovića na ovakvim pripremama izgleda ovako:
– Ustajemo u 6, treniramo od 7 do 9 ili 10, ovisno koliko dugačku dionicu taj dan radimo. Pospremimo čamac u kontejner i vratimo se u hotel gdje obično najprije imamo polusatnu videoanalizu, pa ručamo u podne i nakon toga do 16.30 imamo slobodno. U pet je naš drugi trening koji nije uvijek na vodi, zna to biti i bicikliranje ili pak rad s utezima koje smo sami ovamo dovezli. Na spavanje idemo najkasnije u 22 sata.
I tako se to vrti unedogled, bez slobodnog dana, pa Valent ističe:
– Kada krenemo s udarnim pripremama za natjecanje, nemamo ni dana odmora, a imamo u tjednu samo dva slobodna popodneva, četvrtkom i nedjeljom. Slobodne dane dobijemo tek nakon nekog velikog natjecanja pa će tako biti tek nakon nadolazećeg Svjetskog prvenstva u Plovdivu gdje prvu utrku vozimo 9. rujna. .
Kada su na vodi, onda to zna biti i veslački maraton.
– To može biti 34 kilometra, po 17 tamo i natrag, no mi obično radimo 10 tamo i 10 kilometara nazad. Zagrijavamo se 6-7 kilometara, glavni dio treninga je isto toliko i razveslavamo 6-7 kilometara – objašnjava trener Bralić koji svakodnevno snima svaki trening.
Glavno da VL ima sfrj u naslovu! Puiiiii