Kad nadvisite velikog rivala s pet pogodaka prednosti, a vratari su vam bili lošiji od suparničkih, onda je nedvojbeno da ste u obrane briljirali. Prvih dvadeset minuta naša je obrana bila savršenstvo. U prilog nam je išlo i to što su suci dizali ruke za pasivni napad ne dopustivši Rusima da se zabodu i razmašu bezbroj puta bez šuta. Igrač utakmice po mom je mišljenju bio Balić jer on je organizirao igru, asistirao, ali i zabijao kad ostali nisu mogli.
On je prevaga - srce, duša i motor ove momčadi. Svi oni ovise o njemu, a on ne ovisi o njima. Svaka čast Voriju, izvrstan je bio u napadu, pogađao je i iznuđivao sedmerce i isključenja, a bio je odličan i u obrani. No, on je ipak igrač posluživan od drugih.
Naši su bili sjajni, no kako nema savršene utakmice i kako sam ih već nahvalio, spomenut ću i dvije sitnije slabosti. Prva obrambena postava Vori-Metličić-Kaleb agresivnija je od trojke Sulić-Valčić-Vukić. Primili smo tri pogotka s igračem više zato što smo mijenjali obranu, počeli igrati čovjeka, što su brzi Ivanov i Filipov koristili. S obzirom da reprezentacije koje nas čekaju uglavnom imaju jače vratare, ja bih Vladu Šolu, ako dosegne formu, pozvao za borbu za medalje.
On se može napaliti, on izluđuje suparnike jer na provokativan način slavi obrane. Osim toga, on je i veliko ime koje kod suparnika stvara blagu nelagodu. Čim suparnički igrač za vrijeme napada razmišlja o vrataru, već si ga natjerao da zakorači u izgubljenu ulicu.