Nakon što je u Riju sa svojim partnerom Igorom Marenićem osvojio toliko sanjano olimpijsko zlato, zadarski jedriličar Šime Fantela (32) okrenuo je novu stranicu svoje jedriličarske karijere. A jedan od važnijih testova u tom zaokretu bit će Svjetsko prvenstvo koje uskoro počinje u danskom Aarhusu.
Nakon 14 medalja osvojenih u klasi 470, u disciplini u kojoj je na najvećim natjecanjima bio stalni gost medaljaških postolja, Šime je promijenio disciplinu, ali i partnera.
– Najveći je razlog promjene bila moja stalna borba s kilažom. Trajalo je to osam i više godina i postalo je to zapravo stil života. Stalno sam morao imati nisku kilažu pa sam se počeo već pobojavati i za zdravlje. Tada sam na svoja 183 centimetra imao 68 kg, a sada imam 78 kg i puno mi je lakše.
Još je jedan razlog za promjenu discipline.
– To je motivacija. Igor i ja smo osvojili sve što se osvojiti moglo. Bili smo olimpijski pobjednici, dvostruki svjetski i trostruki europski prvaci i preda mnom je sada novi izazov koji jače motivira. Izazov je još veći jer malo je tko uspješno prešao iz klase 470 u klasu 49er.
Kao nekome tko je na njih navikao, nedostaju li mu medaljaška postolja?
>> Pogledajte i kako Lovren dvogledom traži Vrsaljka
Važnije je manevriranje
– Naravno, i to je nešto što me vuče. Ne da se vratim u staru disciplinu, nego da osvajam medalje i u ovoj novoj disciplini. Želim sebi dokazati da sam u stanju svladati novu tehniku jedrenja do najviše razine.
U kojoj se mjeri razlikuju klasa 470 i 49er?
– U 49eru je bitnije umijeće manevriranja, odnosno kontrola broda. Ovo je akrobatskija klasa od 470. Može se reći i da je ovo brža klasa, što se vidi i po tome da su razlike između prvog i posljednjeg znatno veće. Ovaj brod više ide na takozvani prividni vjetar, onaj koji brod sam razvije.
Šime se ovom prilikom upario sa svojim četiri godine mlađim bratom Mihovilom.
– Mihovil je dosad vozio RSX, bavio se windsurfingom, bio je daskaš. Za njega je to bila još veća promjena nego za mene jer nikad se nije natjecao s tri jedra nego samo s jednim.
Što je sada pak s njegovim dugogodišnjim partnerom Igorom Marenićem, momkom koji je u domu Fantela praktički odrastao?
– On se odlučio za disciplinu nacra 17, odnosno mješoviti par. Riječ je o katamaranu i, kako je još u fazi nabave broda, nema ga na ovom Svjetskom prvenstvu.
Tko bi od hrvatskih jedriličara mogao konkurirati za medalju u Aarhusu?
– S obzirom na to da se finaš Ivan Kljaković Gašpić povukao, tu je samo laseraš Tonči Stipanović. Mi smo kao posada 17. na svjetskoj rang-listi i, s obzirom na to da smo u toj klasi samo godinu dana, to je dosta dobro. Aarhus je dosta teško regatno polje, okružen je kopnom i tu stalno puše neki zapadnjak koji je teško pročitati. Naš renking govori gdje nam je trenutačno mjesto, no ako bude manji vjetar, ako dobro krenemo, možda možemo i u prvih deset posada.
Ovaj SP prva je prilika za izboriti normu za Tokio? Prvih osam posada osigurat će olimpijske vize.
– Prva, ali ne i jedina. Mi možda još za to nismo spremni, no uvjeren sam da ćete nas vidjeti u Tokiju 2020.
>> Pogledajte i kako su vaterpolisti zapjevali Moju domovinu
Poznavajući Šiminu upornost, nemamo što drugo doli mu vjerovati. Uostalom, s istim je radnim i psihološkim kvalitetama došao i do zlata u Riju.
– Na OI u Londonu došli smo kao favoriti za odličje, kao posada koja je na tri uzastopna svjetska prvenstva bila na postolju. Triput smo bili treći, a jednom prvi, a europski prvaci bili smo dvaput, 2011. i olimpijske 2012. Nažalost, već u prvoj regati dogodilo nam se da su protiv nas protestirali Novozelanđani, i to za nikakvu situaciju bez ikakvih svjedoka, a na koncu im je protest i prihvaćen. Iako su oni u tom plovu ušli prije nas u cilj, s obzirom na to da smo bili posade podjednake klase, oni su očito htjeli eliminirati jednog protukandidata za odličje. Imajući to iskustvo, četiri godine kasnije u Riju išli smo vrlo konzervativno pa smo znali odraditi kazneni krug čak i kada ne bismo bili krivi.
Mi smo kao pomorci
Čini se da su sa sličnim mentalnim stavom na SP-u u Rusiji nastupali i naši srebrni nogometaši?
– Jako mi se svidjelo njihovo mentalno stanje. Iz svih njihovih izjava iščitavala se skromnost, pa i poniznost. Od njih tijekom prvenstva niste mogli čuti “mi možemo daleko” ili nešto slično.
Čak četvorica članova te srebrne svjetske nogometne vrste njegovi su sugrađani Zadrani.
– Luku Modrića pamtim iz osnovne škole. Igrali smo međusobno nogomet, razred protiv razreda i već se tada vidjelo da je to veliki talent. Subašića pak znam iz malonogometne lige, jer ja volim igrati nogomet, no on tada nije branio, nego je igrao jer je valjda htio unaprijediti svoje driblerske mogućnosti. A to je u današnjem nogometu, punom pritiska, za vratare dosta važno. Vrsaljka pak znam iz teretane, a Livaković je puno mlađi pa ga ne znam.
Šime je i osobno nazočio zadarskom dočeku nogometaša.
– Doček je bio sličan našemu, kada smo 2012. Igor i ja osvojili olimpijsko zlato. I mi smo došli tim istim brodom, Branimir se zove, s time što smo mi dočekani na Pozdravu suncu, a nogometaši na Forumu.
Prošle godine Šime se oženio pa se mlada gospođa Fantela zacijelo osjeća kao žena pomorca.
– Ha-ha, to je nešto slično, s time što smo mi kraće na putu od pomoraca, ali smo i kraće kod kuće.
Našeg trofejnog jedriličara od bračnog kutka odvaja još jedno natjecanje. Naime, Šime se natječe i u elitnoj klasi wally u kojoj ima četiri regate godišnje. – Riječ je o vrlo skupim brodovima veličine od 25 do 30 metara i vrijednima između pet i 20 milijuna dolara čiji su vlasnici najbogatiji ljudi svijeta. Ja sam taktičar na brodu Ferita Sahenka, vlasnika Dogus grupe. Njegova tvrtka D-Marin ujedno je i naš sponzor u ovoj olimpijskoj kampanji. Na brodu je dvadesetak jedriličara, no nitko od nas ne smije dotaknuti kormilo, već to mora činiti vlasnik broda, a kako većina njih nikad nije jedrila, svi smo u sličnim uvjetima.