Jučer je konačno krenulo. Utakmicama u Berlinu i Kopenhagenu počelo je Svjetsko rukometno prvenstvo. Naša skupina u Münchenu kreće danas.
No ljudi u glavnom bavarskom gradu više razmišljaju kako otići i vratiti se s posla jer ovdje snijeg pada 24 sata dnevno. I padat će, kažu, do utorka.
>> Pogledajte video: Luka Cindrić uoči utakmice s Islandom
Većina parkiranih automobila već se odavno ne vidi od snijega, ceste su koliko-toliko očišćene jer po dvije-tri ralice čiste svakih sat vremena.
Nije ni čudo što se izbornik Červar boji da bi se rukomet vrlo brzo mogao prebaciti u kasnije mjesece. Ne tako davno svjetska prvenstva igrala su se sredinom svibnja i početkom lipnja – od 1995. do 1999. godine. Jedno vrijeme, od 1982 do 1990., igralo se u ožujku.
Prvo svjetsko prvenstvo, u Švedskoj 1954. godine, igralo se u siječnju. Današnji termin IHF drži od 2001. godine kada se igralo u Francuskoj.
Klubovi su pak sve glasniji u traženju da se prvenstva odigravaju na kraju sezone, a ne usred sezone, kada bi se igrači trebali odmarati. I nije čudo što ima jako puno ozlijeđenih igrača. Pa i u našoj reprezentaciji (Pavlović, Marić, Mamić, Božić-Pavletić, Šušnja).
- Kada bi se pak pitalo same igrače, oni bi nevoljko da se igra na kraju sezone jer u lipnju već razmišljaju o moru, odmoru. Neka pada snijeg, neka budu lavine, samo da nas ne prebace u program Zimskih olimpijskih igara. To mi ne bi bilo to. Ipak je rukomet uvijek bio jedan od najgledanijih loptačkih sportova na Igrama, nakon nogometa i košarke - rekao je Lino Červar.
Netko će zgodno dodati – ako se svjetska prvenstva već igraju u siječnju, zašto se onda ne igraju u toplijim zemljama. Primjerice, sada bi bilo puno ugodnije biti u Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj, Turskoj ili, primjerice, Australiji.
Naravno da to nije i ne može biti uvjet jer organizaciju uglavnom dobivaju oni koji imaju novca i moć. I sve češće oni koji žele pošto-poto iskoristiti domaći parket i popeti se na sam vrh. Jako se dobro sjećam 2007. godine kada je Njemačka kao domaćin bila prva. Imali su poguranac od svih, najviše od sudaca.
Ništa čudno jer je predsjednik sudačke komisije i onaj koji je delegirao suce bio – Nijemac. Nakon što su u skupini izgubili od tada strašno jakih Poljaka, više ništa nisu prepustili slučaju. U drugom krugu sve suparnike su s lakoćom dobivali, a pobjednik se znao već nakon prvih pola sata.
Nekako smo računali da će upravo Hrvatska biti ta koja će ih zaustaviti, ali nažalost, “popiknuli” smo se u četvrtfinalu i do tog susreta nikad nije došlo. Koliko je važan domaći parket i 20.000 navijača na tribinama, vidjelo se u polufinalu protiv Francuza. Tek nakon dva produžetka slavila je Njemačka koja je u finalu odigrala najlakšu utakmicu.
>> Pogledajte što je rekao Lino Červar uoči puta u München
Bilo je samo plus pet protiv Poljaka. Od te 2007. do danas domaćinstvo su prvim mjestom lijepo naplatili Španjolska (2013.) i Francuska (2017.), ne i Hrvatska koja je 2009. kao domaćin bila druga. Mi u finalu nismo imali poguranac. Naprotiv, suci su pogurali krive, Francuze. Katar je kao domaćin 2015. došao do finala. Ne bi imalo smisla da su još i osvojili.
U tom razdoblju samo su Šveđani kao domaćini 2011. ostali kratkih rukava – bili su četvrti. No nema samo Njemačka cilj, ima ga i Danska. Jer i oni su domaćini SP-a. Oni su u prognozi otišli i korak dalje pa tvrde da se finale već zna: Njemačka – Danska.
Srećom, valjda će se i neke druge nešto pitati pa se to valjda neće dogoditi. I ne bi baš imalo smisla...