U drugoj povici 90-ih godina Međimurje je bilo znano po desetak ženskih nogometnih klubova. Danas su ostala samo dva, Oaza iz Selnice i Trnava iz Goričana. Na treningu ŽNK Trnava ostali smo ugodno iznenađeni kako brojem nogometašica, tako i po njihovim godinama, gdje je najmlađoj igračici 15, a najstarijoj već 35 godina.
Zanos i entuzijazam
– Nije mi teško s njima raditi jer su prava klapa, međusobno se poštuju i uvažavaju pa godine uopće nisu zapreka. Kada se k tomu doda zanos i entuzijazam za najveću sporednu stvar na svijetu, zadovoljstvo su i natjecateljski uspjesi još veći – kaže njihov trener Robert Katanec.
Valerija Gregoraš i Valentina Smrk otkrile su što ih već punih deset godina veže uz nogomet.
– Dolazim iz Preloga. Od djetinjstva sam bila u sportu jer su mi i roditelji sportaši. Probala sam rukomet, tenis, a s vršnjacima sam po ulici natjeravala loptu i ni po čemu se nisam razlikovala od njih – rekla je Valerija i dodala kako je prve nogometne korake učinila u ŽNK Lovorke u Cirkovljanu.
– Klub se raspao i evo mene ovdje, sretne i zadovoljne prije svega što se mogu baviti sportom radi osobnog zdravlja, a kada ti on pruža i zadovoljstvo, sigurno ću svom budućem reći: Oprosti dragi, nogomet mi je prvi, a potom si ti – dodala je Valerija.
Slično bi, kada će naći ljubav svoga života, postupila i Valentina.
Poziv djevojkama
– Nogomet mi je ušao pod kožu. Kako tata i brat treniraju, dolazila sam na njihove treninge. Znala sam koji put šutnuti loptu, a potom sam obukla kopačke jer je tih godina u Goričanu osnovan ženski nogometni klub – kaže Valnetina.
Iskoristile su priliku da pozovu i ostale djevojke da im se priključe.
– Neka samo dođu, nikoga nećemo odbiti. Baš naprotiv, mi ćemo ih ohrabriti i objeručke prihvatiti. Svaka nam je djevojka dragocjena.
A dokad će igrati?
– Dok god nas budu htjeli – rekle su uglas pogledavši nas ozbiljno.