Mićo Vujanić, najbolji strijelac Kutije šibica svih vremena, nije zadovoljan onim što ovih dana gleda na 44. izdanju tog malonogometnog turnira.
– Imam osjećaj da su suci u glavnim ulogama, a ne igrači. U moje vrijeme suci nam nisu ni trebali. Gledatelja je iz godine u godinu sve manje, osim na Štefanje. Sjećam se jedne Kutije kada je 4000 ljudi ostalo ispred dvorane. I to u devet ujutro. Gledam danas, na tribinama tek pokoja djevojka. U moje vrijeme bilo ih je jako puno – istaknuo je Vujanić koji je igrao na Kutiji od prvog turnira, 1971. godine.
Te godine je s Končarom osvojio prvu od dvije Kutije. Na drugu je čekao šest godina kada je s Kerakommercom osvojio naslov. Igrao je još dvaput u finalu, s Črnomercem i Končarom, dok je jednom bio treći, s Kerakommercom.
Gledatelji znali sve igrače
– U moje vrijeme gledatelji su znali gotovo sve igrače. Jer, pojedine momčadi godinama su igrale u istom sastavu, što danas nije slučaj. Danas se mijenjaju imena momčadi dok kažeš dobar dan – istaknuo je Vujanić.
Krešimir Čivrag u svojoj karijeri osvojio je osam puta Kutiju šibica. Prvu 2000., a posljednju 2012. godine, i to igrajući redom za Petar PSK, Riva grupu (triput zaredom bila je prva), Agrokor, Asfalte Zelenika, Plamen Križevce i PromotionPlay (dvaput). Izgubio je samo jedan finale, igrajući za Globus holding.
– Prije se nije igralo na snagu kao što je slučaj danas. Suci puštaju malo čvršću igru. Kad bi suci malo smanjili kriterij, možda bi do izražaja došla kvaliteta pojedinih haklera, time bi i turnir dobio na atraktivnosti. Na ovogodišnjoj Kutiji još nisam vidio da netko nekoga predribla. Jer, čim netko krene u dribling, suparnički igrač uđe mu čvrsto i suci odmah označe prekršaj – rekao je Čivrag.
Kutija šibica sve više nalikuje prvenstvu Hrvatske u dvoranskom nogometu.
Igra se kao u futsalu
– Istina. Svi igraju po nekakvim shemama iz futsala. Ipak je Kutija mali nogomet, a ne futsal. Čak su i suci počeli primjenjivati pravila futsala – istaknuo je.
Nekada je bilo mnogo kvartovskih momčadi.
– Ljudi nemaju novca. Jer da bi momčad igrala na Kutiji, mora platiti 1000 kuna kotizaciju i 2000 kuna komplet dresova. A većina igra jedno ili najviše dva kola. To se ne isplati ako momčad plaća iz svog džepa. Prije deset godina bilo je puno kafića po kvartovima koji su bili sponzori. Danas se takvi kafići mogu izbrojiti na prste jedne ruke – zaključio je Čivrag.
U toku današnjeg dana očekujem priopćenje ZZD-a na čelu s Tomom Šokotom koji će potvrditi "dok je Mamića, Kutija Šibica nikad više neće biti puna"...