Nelogično: Jarun je pun šetača, a naši vrhunski sportaši ne smiju trenirati?!

U danima popuštanja mjera opreza vezanih za epidemiju koronavirusa mnogi se sportaši pitaju zašto se njima ne bi dopustilo trenirati. Posebno to pomisle kada vide sugrađane kako trče po Maksimiru, rolaju po Jarunu ili bicikliraju po savskom nasipu. I doista, ako se najavljuje da će se u kontroliranom obliku otvoriti i tržnice, zašto onda braća Sinković ne bi mogla veslati na Jarunskom jezeru? Također u kontroliranim uvjetima. Zašto Sandra Perković ne bi mogla bacati na ledini iza KIF-a? Ili, pak, zašto Tin Srbić ne bi mogao, sam samcat, trenirati u gimnastičkoj dvorani u Lučkom. A ne da se svi oni moraju suočavati s odbijenicama birokrata koji misle da je netreniranje za sportaše dobrodošao godišnji odmor. Ponukan time, državni tajnik za sport Tomislav Družak (62) poslao je dopis Nacionalnom stožeru Civilne zaštite.

Tenisači ugroženi zbog loptica

– Mi već danima primamo upite pojedinih sportaša, ali i njihovih nacionalnih saveza. Stoga molimo Nacionalni stožer da, kada sljedeći put bude donosio odluku o labavljenju mjera, u svoja razmatranja uvrste i zahtjeve vrhunskih sportaša. I meni se čini da bi uz strogo pridržavanje mjera atletičari mogli trčati ili bacati, veslači veslati, jedriličari jedriti, a biciklisti biciklirati a da nikoga ne ugroze, kao ni sami sebe. Ako je ikako moguće, neka se tom izmjenom mjera obuhvate barem olimpijci i olimpijski kandidati iz pojedinačnih sportova. Nisam bio vrhunski sportaš, ali sam se bavio sportom i znam što netreniranje čini tijelu sportaša i jasno mi je da je sportašu puno teže vratiti se u formu nego zadržati je. Ja sam već kod uvođenja ovih mjera molio da se na vrhunski sport gleda drugačijim očima, pogotovo na sportaše koji u svom treningu nemaju međusoban fizički kontakt. Na to su me iz Nacionalnoj stožera pitali hoću li ja preuzeti odgovornost ako koronavirus dospije među naše vrhunske sportaše.

I tenisači se žale da njihovi konkurenti izolirano treniraju, a naši ne smiju.

– Tenisači jesu udaljeni jedan od drugoga, no koriste iste lopte koje prolaze kroz ruke, a znojnicama brišu lice i čelo i to je već malo rizičnije. Direktor jednog od zagrebačkih bazena mi je kazao da bi vrhunski plivači, ako svatko ima svoju prugu, u vodi s klorom bili dovoljno zaštićeni, no prema uredbi o zatvaranju svih sportskih objekata on ne smije plivalište otvoriti.

S obzirom na to da je sport stao i da ni klubovi ne funkcioniraju, odgovorne osobe u njima propituju što će biti s obećanom pomoći klupskim zaposlenicima.

– Uskoro će biti u funkciju aplikacija putem koje će klubovi moći prijaviti djelatnike za koje traže financijsku pomoć od 3250 kuna za ožujak, odnosno 4000 za travanj i svibanj. Nažalost, to se ne odnosi na honorarce, već samo na stručno osoblje s ugovorom o radu, na određeno ili neodređeno. Uvjet je da klub za te ljude ne dobiva novac s neke druge osnove kao što je to slučaj u Zagrebu gdje, temeljem javnih potreba, klubovi imaju određeni broj trenera koje Grad plaća. U obzir dolaze samo oni koje su klubovi financirali iz djelatnosti koje su obustavljene kao što su članarine, prihodi od utakmica, sponzorski ugovori... Ta će nam aplikacija omogućiti da i mi korisnike kontroliramo, da ne bi bilo zloporabe.

Zašto je onda direktor Cibone Domagoj Čavlović odlučio svoju radnu zajednicu poslati na burzu rada?

Družak: Cibona je brzala s otkazima

– Ja sam mu rekao da ne žuri s tim, neka se strpi. Mi samostalno ni žurno nismo mogli pomoći Ciboni. Premda bih, kao dugogodišnji sportski dužnosnik, ja neke stvari rado prelomio preko koljena, svjestan sam da moram djelovati zakonito. Procedure su takve pa te zakonske promjene, oko potpore sportu, moraju proći i Vladu i Sabor, pri čemu mi moramo i jednima i drugima objasniti da tu nije riječ o novcu za igrače, nego za sve one zaposlenike, pa tako i trenere, koji su često nevidljivi, a klubovi su bez njih nezamislivi. Nažalost, mi u tome kaskamo jer nisu prioritet bili zaposleni u sportu nego radnici koji imaju produktivna radna mjesta. No, i ovo je sada u žurnom postupku, baš kao i zahtjev za mogućnost promjene propozicija natjecanja u hodu u slučaju kakav je ova epidemija.